< Apostlenes-gjerninge 26 >

1 Då sagde Agrippa til Paulus: «Du fær lov til å tala um deg sjølv.» Då rette Paulus handi ut og forsvara seg soleis:
A LAILA olelo mai la o Ageripa ia Paulo, Ke aeia'ku nei ia oe e olelo mai nou iho. Hohola ae la o Paulo i kona lima, olelo mai la nona iho;
2 «Imot alt det som jødarne klagar meg for, prisar eg meg lukkeleg, kong Agrippa, at eg i dag skal forsvara meg for deg,
Pomaikai au i ko'u manao, e ke alii, o Ageripa e, no ka mea, e hoakaka ana au imua ou i keia la, no na mea a pau a'u i hoopiiia mai nei e na Iudaio:
3 for du kjenner best til alle sedvanar og spursmål hjå jødarne; difor bed eg deg å høyra på meg med tolmod!
No ka mea, ua ike no oe i na aoao, a me na mea hoopaapaa a pau o na Iudaio; nolaila, ke nonoi aku nei au ia oe, e hoolohe ahonui mai ia'u.
4 Min livnad like frå ungdomen, som eg frå fyrste stund hev ført millom folket mitt og i Jerusalem, kjenner alle jødarne,
O ko'u noho ana, mai ko'u wa uuku mai, aia ia mai kinohi mai ma Ierusalema iwaena o kou lahuiaina iho, ua ike na Iudaio a pau;
5 då dei fyreåt veit um meg alt frå det fyrste, um dei vil vitna, at eg livde etter det strengaste serlaget i vår gudsdyrking, som farisæar.
Ka poe i ike mai ia'u i kinohou, ina i ake lakou e hoike mai, noho Parisaio no wau ma ka aoao ikaika loa o ko makou hoomana.
6 Og no stend eg her og skal verta dømd for von um lovnaden som Gud gav federne,
Ke ku nei no au, ua hookolokoloia mai nei no hoi, no ka manaolana o ka olelo hoopomaikai a ke Akua i olelo mai ai i ko makou mau kupuna.
7 den som vårt tolvgreina folk med vedhaldande gudsdyrking natt og dag vonar å nå fram til; for denne von skuld, kong Agrippa, klagar jødar meg!
Ke manaolana nei no hoi ko makou poe ohana, he umi a me kumamalua, e loaa ia mea, me ka malama mau aku i ka po a me ke ao; no ia manaolana o'u, e ke alii, e Ageripa e, ua hoopiiia mai noi au e na Iudaio.
8 Kvi vert det halde for utrulegt millom dykk, at Gud vekkjer upp daude?
No ke aha la oukou i manao ai ho mea hiki ole i ke Akua ke hoala mai i ka poe make?
9 Eg for min part trudde at eg måtte gjera mykje imot nasaræaren Jesu namn;
Nolaila, manao no au iloko o'u iho, he mea pono ia'u ke hana i na mea he nui i ku e i ka inoa o Iesn no Nazareta.
10 det gjorde eg og i Jerusalem, og eg kasta mange av dei heilage i fangehus, då eg hadde fenge fullmagt frå øvsteprestarne, og når dei skulde verta ihelslegne, røysta eg med,
Hana no au ia mau mea ma Ierusalema; hana paa iho la au i na haipule he nui maloko o na halepaahao, ua loaa no ia'u ka mana no ka poe kahuna nui; a ia lakou i pepehiia, owau no kekahi i hoahewa pu aku la lakou.
11 og ikring i alle synagogorne tvinga eg deim tidt med refsing til å spotta, og eg rasa endå meir imot deim og forfylgde deim endå til byarne utanlands.
Hoopai pinepine aku la au ia lakou maloko o na halehalawai a pau, a koi aku la au ia lakou e olelo hoino; a no ko'u ukiuki loa ia lakou, hoomaau aku la au ia lakou a hiki i na kulanakauhale o na aina e.
12 Dermed for eg då og til Damaskus med fullmagt og umbod frå øvsteprestarne;
No ia mau mea i hele ai au i Damaseko, me ka mana a me ke aeia na na kahuna nui mai,
13 og midt på dagen, konge, såg eg på vegen eit ljos, som klårare enn soli stråla frå himmelen ikring meg og fylgjesmennerne mine;
I ke awakea, e ke alii e, ike aku la au ma ke alanui, he malamalama mai ka lani mai, he mea oi loa aku mamua o ka malamalama o ka la, ua puni au i ka malamalama, a me ka poe i hele pu me au.
14 og då me alle fall til jordi, høyrde eg ei røyst som tala til meg og sagde på hebraisk mål: «Saul, Saul, kvi forfylgjer du meg? Det vert hardt for deg å spenna mot brodden.»
A hina makou a pau i ka honua, lohe aku la au i ka leo, i ka i ana mai ia'u, i mai la ma ka olelo Hebera, E Saulo, e Saulo, no ke aha la oe e hoomaau mai nei ia'u? He mea eha nou ke keehi mai i na kui.
15 Då sagde eg: «Kven er du, Herre?» Og Herren sagde: «Eg er Jesus, han som du forfylgjer!
I aku la au, Owai oe, e ka Haku? I mai la kela, o Iesu no wau, o ka mea au e hoomaau mai nei.
16 Men reis deg upp og statt på føterne dine! For difor synte eg meg for deg, for å kåra deg ut til tenar og vitne både um det som du hev set, og um det som eg vil syna meg med for deg,
Aka, e ala hoi oe, a e ku iluna ma na wawae ou; no ka mea, ua ikea au ia oe, no keia mea, e hoolilo ana au ia oe i lawehana, a i mea hoike aku i keia mea au i ike iho nei, a me na mea a'u e hoike hou aku ai nau.
17 med di eg friar deg ut frå folket og frå heidningarne som eg sender deg til,
Na'u no oe e hoopakele i kanaka a me ko na aina e; e hoouna aku ana no au ia oe io lakou la,
18 at du skal opna augo deira, so dei kann venda seg frå myrker til ljos og frå Satans magt til Gud, for at dei skal få forlating for synderne og arvlut millom deim som er helga ved trui på meg.»
E hookaakaa'i i ko lakou mau maka, a e hoohuli ia lakou, mai ka pouli mai i ka malamalama, a mai ka mana o Satana i ke Akua, i loaa ia lakou ke kala ana o ka hala, a me ka hooilina mawaena o ka poe i hoomaemaeia e ka manaoio mai ia'u.
19 Difor, kong Agrippa, var eg ikkje ulydug mot den himmelske syni,
Nolaila, e ke alii, e Ageripa e, aole au i hoole aku ia hoakaku, mai ka lani mai.
20 men forkynte fyrst for folket i Damaskus og so i Jerusalem og i heile Judæaland og for heidningarne, at dei skulde gjera bot og venda um til Gud og gjera gjerningar som høver med umvendingi.
Aka, hoike mua aku la au ia lakou ma Damaseko, a ma Ierusalema, a ma na mokuna a pau ma Iudea, a i ko na aina e, i mihi lakou, a e huli i ke Akua, a e hana i na hana e ku i ka mihi.
21 For desse ting skuld greip nokre jødar meg i templet og freista å taka livet av meg.
No keia mau mea, lalau mai na Iudaio ia'u maloko o ka luakini, hoao mai la lakou e pepehi mai ia'u a make.
22 So hev eg då fenge hjelp av Gud og stend alt til denne dagen og vitnar både for liten og stor, med di eg ikkje segjer anna enn det som profetarne og Moses hev sagt skulde koma:
No ke kokua ana mai o ke Akua ia'u, ua ku paa no wan, a hiki mai nei i keia la, e hoike ana aku i ka poe liilii, a me ka poe nui, i ka i ana aku i keia mau mea wale no, i na mea a ka poe kaula, a me Mose no hoi i olelo mai ai, e hiki mai ana:
23 at Messias skulde lida, at han som fyrstemannen utav uppstoda av daude skulde forkynna ljos for folket og for heidningarne.»
E make no ka Mesia e pono ai, oia hoi ka mua o ka poe make i ala hou mai, nana no e hoike aku i ka malamalama i ko onei kanaka, a me ko na aina e.
24 Men då han forsvara seg so, segjer Festus med høg røyst: «Du er frå vitet, Paulus. Din store lærdom driv deg til vitløysa.»
A i kana hoakaka ana pela i kona iho, i ae la o Peseto me ka leo nui, E Paulo, ua hehena oe; na na palapala he nui oe i hoolilo ai i hehena.
25 Men han segjer: «Eg er ikkje frå vitet, megtigaste Festus, men talar sanne og umtenkte ord.
I aku la ia, Aole au hehena, e Peseto maikai e, aka, ke olelo aku nei au i na olelo oiaio a me ka naauao.
26 For kongen veit um dette, og til honom talar eg og frimodig; for eg trur ikkje at noko av dette er ukjent for honom; for dette hev ikkje hendt i nokon avkrok.
Ua ike no hoi ke alii i keia mea, ke olelo wiwo ole aku nei au imua o kona alo; no ka mea, ke manao nei au aole i nalo ia ia kekahi o keia mau mea, no ka mea, aole i hanaia keia ma kahi nalo.
27 Trur du profetarne, kong Agrippa? Eg veit at du trur!»
E ke alii, e Ageripa e, ke manaoio mai nei anei oe i ka na kaula! Ua ike no au, ua manaoio no oe.
28 Men Agrippa sagde til Paulus: «Det skil lite på at du fær meg yvertald til å verta ein kristen.»
Olelo aku la o Ageripa ia Paulo, Ua aneane oe e hoohuli mai ia'u i Kristiano.
29 Då sagde Paulus: «Anten det er lite eller mykje som skal til, vilde eg ynskja til Gud, at ikkje berre du, men og alle dei som høyrer meg i dag, måtte verta slike som eg er, berre utan desse lekkjorne.
I mai la o Paulo, Ke pule nei au i ke Akua, i ole oe ma ka aneane wale no, aka, ma ka oiaio e lilo ai oe, a me ka poe a pau e hoolohe mai ia'u i keia la, i mea e like io ai me au nei, ma na mea a pau, o keia paa wale no ke koe.
30 Då reiste kongen seg og landshovdingen og Berenike og dei som sat der med deim;
A ku ae la ke alii iluna, a me ke alii kiaaina, a me Berenike, a me ka poe e noho pu ana me lakou.
31 og dei gjekk i einrom og tala med kvarandre og sagde: «Denne mannen gjer ingen ting som skulde gjera honom skuldig til daude eller lekkjor.»
I ko lakou hoi ana'ku, kamailio ae la lakou ia lakou iho no, i ae la, Aole i hana keia kanaka i ka mea ku i ka make a me ka paa.
32 Og Agrippa sagde til Festus: Denne mannen kunde vera laten laus, um han ikkje hadde skote saki si inn for keisaren.»
I ae la o Ageripa ia Peseto, Ina aole keia kanaka i hoopii ia Kaisara, ina ua pono ke wehe ia ia.

< Apostlenes-gjerninge 26 >