< Apostlenes-gjerninge 22 >

1 «Brør og feder! høyr det som eg no vil segja dykk til mitt forsvar!»
“'Bhalongo bha dadijhangu, mupelekisiajhi utetezi bhwa nene bhwanibetakubhomba henu kwa muenga.”
2 Då dei høyrde at han tala til deim på det hebraiske målet, vart dei endå meir stille. So segjer han:
Makutano bho bhap'eliki Paulo ilongela nabhu kwa kiebrania, bhakagudama. Akajobha,
3 «Eg er ein jøde, fødd i Tarsus i Kilikia, men uppfostra i denne byen ved Gamaliels føter, upplærd i dei strenge krav etter fedrelovi, og eg var ihuga for Gud, so som alle de er i dag;
“Nene ne myahudi, nihogoliki mji bhwa Tarso lieneo lya Kilikia, ila nakabhili elimu katika mji obho, pamagolo pa Gamalieli. Namanyisibhu kul'engana ni njela sahihi sya sheria sya bhadadijhitu. Nene nijhenibidii jha K'yara, kama muenga mwebhoha kyamujhe lelu.
4 eg forfylgde Guds veg til dauden, lagde i lekkjor og yvergav til fangehus både menner og kvinnor,
Nabhatesisi kwa njela ejhe hadi kufwa; nabhakhongili bhagosi ni bhadala ni kubhasopa mu ligereza.
5 so som og øvstepresten og heile eldsterådet kann vitna med meg; av deim fekk eg jamvel brev med til brørne i Damaskus og for dit og vilde føra ogso deim som der var, bundne til Jerusalem, so dei skulde verta refste.
Hata kuhani mbaha ni bhaseya bhoha bhibhwesya kupisya ushahidi kujha napokili barua kuhoma kwa bhene kwandabha jha bhalongobhangu bhabhajhele Dameski, kwanene kusafiri kulota okhu. Jhajhele nibhaletayi bhanu Yerusalemu kwa njela ili bhakongibhwayi ni kutobhibhwa.
6 Men det hende, då eg var på vegen og kom nær til Damaskus, då lyste det brått ved middagsleite eit sterkt ljos frå himmelen ikring meg.
Jhatokili pala bho nisafiri nikaribila Dameski, majira gha pamusi ghafla nuru mbaha jhikatokela kumbinguni jhikajhanda kuniangasya.
7 Og eg fall til jordi og høyrde ei røyst som sagde til meg: «Saul, Saul, kvi forfylgjer du meg?»
Nikabina pasi ni kupeleka sauti jhikanijobhela, 'Sauli, Sauli kwandayakiki ukaniudhi?'
8 Eg svara: «Kven er du, Herre?» Og han sagde til meg: «Eg er Jesus frå Nasaret, han som du forfylgjer.»
Najibili, 'bhebhe wa niani, Bwana?' Akanijobhela, 'Nene na Yesu Mnazareti, ambajhe bhebhe ukaniudhi.'
9 Dei som var med meg, såg ljoset, men røysti av honom som tala til meg, høyrde dei ikkje.
Bhala bhabhajhele pamonga ni nene bhajhibhwene nuru, ila bhapeliki lepi sauti jha jhola jhaalongeleghe ni nene.
10 Då sagde eg: «Kva skal eg gjera, Herre?» Og Herren svara meg: «Statt upp og gakk inn i Damaskus; der skal det verta tala til deg um alt det som det er fyresett deg å gjera.»
Nikajobha, 'Niketakiki, Bwana?' akanijobhela, jhemayi na ujhingilayi Dameski; okhu wibeta kujobhibhwa kila khenu kya wilondeka kubhomba.'
11 Då eg no ikkje kunde sjå for glima av det ljoset, vart eg leidd ved handi av fylgjesmennerne mine og kom inn i Damaskus.
Nabhwesilepi kulola kwandabha jha muangaza bhwa nuru jhela, ndipo nikalota Dameski kwa kulongosibhwa ni mabhoko gha bhala bha bhajhe ni nene.
12 Og ein som heitte Ananias, ein gudleg mann etter lovi, med godt lov av alle dei jødar som budde der,
Okhu nikabhonana ni munu jhaakutibhweghe Anania, ajhele munu jhaakamili sheria ni mwenye kuheshimika mbele jha bhayahudi bhoha bhabhatamili okhu.
13 han kom til meg og stod framfyre meg og sagde: «Saul, bror, sjå upp!» og eg såg upp på honom i same stundi.
Akahida kwa nene, akajhema palongolo pa nene, ni kujobha, 'Ndongobhangu Sauli, ubhwesiajhi kulola.' Kwa muda bholabhola nikabhwesya kulola ni kumbona.
14 Og han sagde: «Vår fedregud hev valt deg ut til å vita hans vilje og sjå den Rettferdige og høyra røysti av hans munn.
Akajobha, 'K'yara ghwa dadijhitu akuchaguili bhebhe ubhwesyajhi kumanya mapenzi gha muene, kumbona jhola mwenye haki, ni kupeleka sauti jha jhihomela mu kinywa kya muene.
15 For du skal vera honom eit vitne for alle menneskje um det du hev set og høyrt.
Kwandabha wibetakujha shahidi kwa muene kwa bhanu bhoha juu jha ughabhwene ni kup'eleka.
16 Og no, kva drygjer du etter? statt upp og lat deg døypa og få dine synder avtvegne, og kalla på Herrens namn!»
Basi henu kwandayikiki wilenda? Jhumukayi, ubatisibhwayi, ukasukayi dhambi sya jhobhi wakati ukalikuta lihina lya jhobhi.'
17 Og det hende meg, då eg var komen att til Jerusalem og bad i templet, at det kom ei burtrykning på meg,
Baada jha kukerebhuka Yerusalemu, na bho nisali mugati mu hekalu, jhikatokela kujha napelibhu maono.
18 og eg såg honom, og høyrde han sagde til meg: «Skunda deg og gakk i hast ut frå Jerusalem! for dei kjem ikkje til å taka imot vitnemålet ditt um meg.»
Nikambona akanijobhela, 'Hima na ubhokayi Yerusalemu manyata, kwandabha bhibetalepi kujhedekela ushuhuda bhwa jhobhi kuhusu nene.'
19 Då sagde eg: «Herre, dei veit sjølve at eg sette fast og hudflengde ikring i synagogorne deim som trudde på deg.
Nikajobha, 'Bwana, bhabhu bhene bhamanyili nabhafungili mu ligereza ni kubhatobha bhala bhabhakuaminili mu khila lisinagogi.
20 Og då blodet av Stefanus, ditt vitne, vart utrent, då stod eg og attved og samtykte i det og vakta klædi deira som slo honom i hel.»
Ni damu jha Stefano shahidi ghwa jhobhi bho jhijhitiki, Nene kabhele najhele nijhemili karibu ni kujhedekela na najhele nilenda nghobho sya bhala bhabhan'komili.
21 Og han sagde til meg: «Gakk! for eg vil senda deg ut til heidningfolk langt burte.»»
Lakini akanijobhela, 'Lotayi, kwandabha nene nibeta kulaghisya ulotayi patali kwa bhanu bha mataifa.”
22 Dei høyrde på honom til dette ordet; men då lyfte dei røysti og sagde: «Tak denne burt ifrå jordi! han burde ikkje få liva!»
Bhanu bhakanduhusu kulongela habari jha lilobhi e'le. Lakini baadaye bhakakwesya sauti ni kujobha, “mbosiajhi munu ojho mu nchi: Kwandabha sahihi aishiayi.”
23 Då dei no skreik og reiv klædi av seg og kasta dust upp i veret,
Bho bhikwesya sauti, ni kutagha maguanda gha bhene ni kusopa malifu kunani,
24 baud den øvste hovudsmannen at han skulle førast inn i borgi, og sagde at han skulde verta forhøyrd med hudflengjing, so han kunde få vita kvifor dei ropa soleis imot honom.
Jemedari mbaha akaamuru Paulo aletibhwayi ngomeni. Akaamuru akotibhwayi khoni itobhibhwa mijeledi, ili muene amanyayi kwandabha jhakiki bhampigileghe makelele namna jhela.
25 Men då dei hadde bunde honom til slag med reimarne, sagde Paulus til hovudsmannen som stod der: «Hev de lov til å hudflengja ein romersk borgar, og det udømd?»
Hata bho bhan'kongili mighojhi, Paulo akan'jobhela jhola akida jha ajhemili pamonga naku, “Je! ndo haki kwa muenga kun'tobha munu jha ajhele Mrumi na akona kuhukumibhwa?”
26 Då hovudsmannen høyrde det, gjekk han til den øvste hovudsmannen og melde det og sagde: «Sjå til kva du vil gjera? for denne mannen er romersk borgar.»
Yola akida bho apeliki malobhi agha akalota kwa jemedari mbaha ni kun'jobhela, akajobha, “Wilonda kubhomba kiki? kwa maana munu ojho ndo Mrumi.”
27 Den øvste hovudsmannen gjekk då burt til honom og sagde: «Seg meg: Er du romersk borgar?» Han svara: «Ja.»
Jemedari mbaha akahida ni kun'jobhela, “Nijobhelayi, je bhebhe ndo raia ghwa Rumi?” Paulo akajobha, “Ena.”
28 Den øvste hovudsmannen svara: «Eg hev kjøpt meg denne borgarretten for mange pengar.» Men Paulus sagde: «Men eg er endå fødd til honom.»
Jemedari akan'jibu, “Kwa kupetela kiasi kibhaha kya hela ndipo nakabhili uraia.” Lakini Paulo akan'jobhela, “'Nene ndo Mrumi wa kuhogoleka.”
29 Då gjekk dei straks frå honom, dei som skulde forhøyra honom; men ogso den øvste hovudsmannen vart rædd, då han fekk vita at han var romersk borgar, for di han hadde bunde honom.
Basi bhala bhabhajhetayari kulota kun'kota bhakabhoka ni kundeka wakati bhobhuobhu. Ni jemedari ni muene akatila, bho amanyili kujha Paulo ndo Mrumi, ni kwandabha an'kongili.
30 Men dagen etter, då han no vilde få full greida på det som jødarne klaga honom for, løyste han honom or lekkjorne og baud at øvsteprestarne og heile rådet skulde koma saman. Og han førde Paulus ned og stelte honom fram for deim.
Ligono lyalyafwatili, jemedari mbaha alondeghe kumanya ukweli kuhusu mashtaka gha bhayahudi dhidi jha Paulo. Efyo akambopolela fifungu fya muene akaamuru bhakuu bha makuhani ni baraza lyoha bhabhonanayi. Akandeta Paulo pasi, ni kumbeka pagati pa bhene.

< Apostlenes-gjerninge 22 >