Salmenes 103
1 Av David. Min sjel, lov Herren, og alt som i mig er, love hans hellige navn!
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo.
2 Min sjel, lov Herren og glem ikke alle hans velgjerninger!
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je uèinio.
3 Han som forlater all din misgjerning, som læger alle dine sykdommer,
On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje;
4 han som forløser ditt liv fra graven, som kroner dig med miskunnhet og barmhjertighet,
Izbavlja od groba život tvoj, vjenèava te dobrotom i milošæu;
5 han som metter din sjel med det som godt er, så du blir ung igjen likesom ørnen.
Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja.
6 Herren gjør rettferd og rett mot alle undertrykte.
Gospod tvori pravdu i sud svima kojima se krivo èini.
7 Han kunngjorde sine veier for Moses, sine gjerninger for Israels barn.
Pokaza putove svoje Mojsiju, sinovima Izrailjevim djela svoja.
8 Herren er barmhjertig og nådig, langmodig og rik på miskunnhet.
Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnjev i veoma blag.
9 Han går ikke alltid i rette og gjemmer ikke på vrede evindelig.
Ne gnjevi se jednako, niti se dovijeka srdi.
10 Han gjør ikke med oss efter våre synder og gjengjelder oss ikke efter våre misgjerninger.
Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraæa po nepravdama našim.
11 For så høi som himmelen er over jorden, er hans miskunnhet mektig over dem som frykter ham.
Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje.
12 Så langt som øst er fra vest, lar han våre misgjerninger være langt fra oss.
Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša.
13 Som en far forbarmer sig over sine barn, forbarmer Herren sig over dem som frykter ham.
Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje.
14 For han vet hvorledes vi er skapt, han kommer i hu at vi er støv.
Jer zna graðu našu, opominje se da smo prah.
15 Et menneskes dager er som gresset; som blomsten på marken, således blomstrer han.
Dani su èovjeèiji kao trava; kao cvijet u polju, tako cvjeta.
16 Når vinden farer over ham, er han ikke mere, og hans sted kjenner ham ikke mere.
Dune vjetar na nj, i nestane ga, niti æe ga više poznati mjesto njegovo.
17 Men Herrens miskunnhet er fra evighet og inntil evighet over dem som frykter ham, og hans rettferdighet mot barnebarn,
Ali milost Gospodnja ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje, i pravda njegova na sinovima sinova,
18 mot dem som holder hans pakt, og dem som kommer hans bud i hu, så de gjør efter dem.
Koji drže zavjet njegov, i pamte zapovijesti njegove, da ih izvršuju.
19 Herren har reist sin trone i himmelen, og hans rike hersker over alle ting.
Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada.
20 Lov Herren, I hans engler, I veldige i makt, som fullbyrder hans ord, idet I adlyder hans ords røst!
Blagosiljajte Gospoda anðeli njegovi, koji ste silni krjepošæu, izvršujete rijeè njegovu slušajuæi glas rijeèi njegove.
21 Lov Herren, alle hans hærskarer, I hans tjenere som gjør hans vilje!
Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.
22 Lov Herren, alle hans gjerninger, på alle steder hvor han hersker! Min sjel, lov Herren!
Blagosiljajte Gospoda sva djela njegova, po svijem mjestima vlade njegove! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!
