Mathiu 15
1 Eno mararah Phirasi nyia Hootthe nyootte loong Jerusalem nawa ih Jisu suh thok cheng ra rum taha,
Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi:
2 “An liphante loong ah ih sengte sengwah ih kotahe banlam ah mamah lakap et rumha? Neng ih phaksat suh neng lak lati mamet rumha!”
Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.
3 Jisu ih ngaakbaat rumta, “Eno bah sen ih Rangte Jengdang ah lakap thang ih sen ih nyootsoot han ah mamet phanhan?
A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje?
4 Tumeah Rangte ih liita, ‘Sen nuh sen wah ah soongraang et an,’ eno ‘Sen nuh sen wah ah etam mok et an, erah tek haat etjih.’
Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre.
5 Eno sen ih amet nyoot han mina di nuh awah chosok theng tumjih bah uh eje taat angta, ang abah uh amet liihan ‘Arah Rangte suh kot theng eah,’
A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi;
6 nuh awah abah lathaam soongraangke bah uh ese ang ah eah. Emamah ih sen ih nyoot han ah phan suh, Rangte Jengdang ah phaaki han.
Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje.
7 Lonoite sen loong! Sen tiit ah Isaia ih mamah ju et punbaat kota!
Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi:
8 Rangte ih liiha, ‘Arah miloong ah ih ngah neng tui nawa ih ba soom rumhang, amiimi neng tenthun abah, nga jiin nawa haloh ni dook.
Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.
9 Nga rangsoom ah neng suh thaangmuh angla, tumeah neng ih mina banlam ah, nga hootthe likhiik ih nyootsoot rumha!’”
No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima.
10 Eno Jisu ih miloong ah heh reeni poon ano baat rumta, “Boichaat an no samjat an!
I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte.
11 Mina ah tui ni phaksah hi rah ih tanyaan siitka; erah nang ih bah mong nawa dong ra hala rah ih ba nyaansiit ha.”
Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka.
12 Eno heliphante loong ah thokrum ano baat rumta, “An jengkhaap asuh Pharisi loong thichoh rumhala ah ejat nih et hu?
Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se?
13 Jisu ih ngaakbaatta, “Rangmong nawa seng Wah ih lakiika bangphook loong abah ephiihaat et ah.”
A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se.
14 “Erah loong asuh nak sootsaam an! Neng ah edook loong dungni edook phansiitte loong; eno edook ih edook ah siit abah wanyi nyi beng nah dat ah.”
Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti.
15 Pitar ih baatta, “Erah jengtu rah seng suh huk jangbaat he.”
A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu.
16 Jisu ih baat rumta, “Sen ih amadi uh mihoh loong nang ih maang boh jatkan.
A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni?
17 Tajaatjaat ni samjat kan? Tumjih bah uh sen tui ni sak han phaksat ah mong ni wangla eno sak nawa ewe ngaakkaat ela.
Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?
18 Eno tui ni tumjaat dong hala erah tenthun nawa ra hala, eno banlam di erah ih sen ah nyaansiit halan.
A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka.
19 Tumeah sen tenthun nawa ih ba ethih tenthun ah thok hala, erah tenthun ah ih mih tek haat thuk mui halan, mih sanuh sawah damdoh roomjup thuk halan, nyia jaat hoh ethih reeraang ah re thuk halan; mih put, eleek tiit baat, nyia mihoh tiit thetbaat thuk halan.
Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga.
20 Erah loong ah ih sen ah nyaansaan thuk halan. Enoothong sen suh lakti muh ih nak phaksat an ih baat halan rah ih bah—mina tanyaan siit ran.”
I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka.
21 Jisu erah hah dowa dokkhoom ano Tairi nyia Sidoon samnuthung juungkhuung ko ih wangta.
I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.
22 Erah ni tongte Kanan hate minuh heh jiinni thok haano riinghuungta, “Dewid Sah!” “Ngah minchan weehang, Chuupha! Nga sah minusah laathih ih amadi rapne ih chamthuk ha.”
I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo.
23 Eno Jisu ah khaapsiit uh tatoon jengta. Heliphante loong ah heh jiinni wang rum ano heh lasih joh wang rumta, “Erah nuh ah haloh nah phanhaat uh! Heh seng lilih ih roongkhoom haano phaanjaang cheektiila!”
A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama.
24 Eno Jisu ih ngaakbaat rumta, “Ngah Ijirel noksong dowa emat ela saapsah loong raang ih luulu kaat thuk tahang.”
A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
25 Erah di minuh ah wang haano Jisu lasih jota, “Chuupha, ngah chosok weehang!” heh ih liita.
A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi!
26 Jisu ih ngaakbaatta, “Noodek phaksat ah nge ano hui loong suh haat kot ah tapunka.”
A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.
27 “Erah amiimi, Chuupha,” minuh rah ih ngaakbaatta, “ang abah uh hui loong ih uh neng changte teebun nawa phaksat thaaja arah toonsat kah ih rum ah.”
A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.
28 Eno Jisu ih ngaakbaatta, “Minuh an tuungmaang ah elong boh ah! An ih tumjaat jam hu erah an raangtaan ih elang eah.” Eno erah pootpoot di heh sah khoisat ah laan de ruh eta.
Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa.
29 Jisu erah dowa dokkhoom ano Galili juungsitum ko ih wang ano kongchoong ni tong wangta.
I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.
30 Miloong hantek heh jiinni thok wang rumta eno, edook, ekoong, engong ebaang, hiimuung nyia hephan dowa khoisatte loong ah Jisu jiinni thoksiit rum taha; eno khoisatte thoontang deesiit rumta.
I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih,
31 Miloong ah rapne ih paatja rumta egong loong ah dongjeng, hiimuung loong ah de, ekoong ah khoom, eno edook loong ah ih dong tup; ih rum kano ah, erah thoidi Ijirel Rangte rang ah phoongpha rumta.
Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
32 Jisu ih heliphante loong ah poon ano baat rumta, “Arah miloong raang ih rapne ih thetthun hang, tumeah neng nga damdi sa jom dowa ih dook roongtong rumhala, eno amadi phaksat theng uh amuh. Neng suh phaksat lakoh thang ih daap haat suh tanookkang, tumeah neng nok nah wang rum adoh lam nah neng leh thaap rum ah.”
A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.
33 Heliphante loong ih cheng rumta, “Phisaang hah arah dowa aathan miloong asuh jen khom kot theng ma nawa ma chojam ih?”
I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?
34 Jisu ih cheng rumta, “Sen jiinni baanlo mathan je ah?” Neng ih ngaakbaatta, “Baanlo sinet, nyia “ehin hin sah nyah amasah ba je ah.”
I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice.
35 Eno Jisu ih miloong ah hah adi pheengtong thuk rumta.
I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
36 Eno heh ih baanlo sinet nyia nyah ah toonpi ano, Rangte suh lakookmi liita, eno chepphiit ano heliphante loong suh kota; eno heliphante loong ih miloong asuh phe kokaat rumta.
I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.
37 Neng ih neng wok laanphoot ruh ih phaksah rumta. Edak eta phaksat loong ah heliphante loong ih hong sinet et lomtoon rumta.
I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh.
38 Phaksatte ah haajaat baji miwah angta, minuh nyi noodek loong larookweh thang di ah.
A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece.
39 Eno Jisu ih miloong ah jen daap haat rum ano, Magadan juungkhuung ko ih kaat suh khoonkhuung ni duungtong kata.
I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske.
