< Waiata 44 >
1 Ki te tino kaiwhakatangi, ma nga tama a Koraha. He Makiri. E te Atua, kua rongo o matou taringa, kua korerotia ki a matou e o matou matua, nga mahi i mahia e koe i o ratou ra, i nga ra o mua.
Al maestro del coro. Dei figli di Core. Maskil. Dio, con i nostri orecchi abbiamo udito, i nostri padri ci hanno raccontato l'opera che hai compiuto ai loro giorni, nei tempi antichi.
2 Nau nga tauiwi i pana ki tou ringa, nau ratou i whakato: nau nga iwi i whiu, a whakamararatia ana ratou.
Tu per piantarli, con la tua mano hai sradicato le genti, per far loro posto, hai distrutto i popoli.
3 Ehara hoki i te mea, na ta ratou hoari i whiwhi ai ratou ki te whenua, ehara to ratou takakau i te mea i ora ai ratou: engari na tou matau, na tou takakau hoki, na te marama ano o tou mata, he pai hoki nou ki a ratou.
Poiché non con la spada conquistarono la terra, né fu il loro braccio a salvarli; ma il tuo braccio e la tua destra e la luce del tuo volto, perché tu li amavi.
4 E te Atua, ko koe toku Kingi: whakahaua he whakaora mo Hakapa.
Sei tu il mio re, Dio mio, che decidi vittorie per Giacobbe.
5 Mau ka turaki ai matou i o matou hoariri; ma tou ingoa ka takahia ai e matou te hunga e whakatika ana ki a matou.
Per te abbiamo respinto i nostri avversari nel tuo nome abbiamo annientato i nostri aggressori.
6 E kore hoki ahau e whakawhirinaki ki taku kopere: e kore ano taku hoari e whakaora i ahau.
Infatti nel mio arco non ho confidato e non la mia spada mi ha salvato,
7 Nau hoki matou i ora ai i o matou hoariri: nau ano i whakama ai te hunga i kino ki a matou.
ma tu ci hai salvati dai nostri avversari, hai confuso i nostri nemici.
8 Ko te Atua ta matou e whakamanamana ai i te roa o te ra: ka whakamoemiti ano matou ki tou ingoa ake ake. (Hera)
In Dio ci gloriamo ogni giorno, celebrando senza fine il tuo nome.
9 Otira kua panga nei matou e koe, kua meinga kia whakama: kahore hoki koe kia haere tahi me a matou taua.
Ma ora ci hai respinti e coperti di vergogna, e più non esci con le nostre schiere.
10 Kua meinga matou kia hoki whakamuri mai i te hoariri; kei te pahua ano i etahi ma ratou te hunga e kino ana ki a matou.
Ci hai fatti fuggire di fronte agli avversari e i nostri nemici ci hanno spogliati.
11 Kua hoatu matou e koe, ano he hipi e kainga ana: kua marara ki roto ki nga tauiwi.
Ci hai consegnati come pecore da macello, ci hai dispersi in mezzo alle nazioni.
12 E hokona ana e koe tau iwi, a hore he utu: kahore hoki koe e whiwhi rawa i te utu mo ratou.
Hai venduto il tuo popolo per niente, sul loro prezzo non hai guadagnato.
13 E meinga ana matou e koe hei tawainga ma o matou hoa kainga; hei whakahaweatanga, hei whakakatanga mai ma te hunga i tetahi taha, i tetahi taha o matou.
Ci hai resi ludibrio dei nostri vicini, scherno e obbrobrio a chi ci sta intorno.
14 E meinga ana matou e koe hei whakatauki ma nga tauiwi; hei rurutanga matenga ma nga iwi.
Ci hai resi la favola dei popoli, su di noi le nazioni scuotono il capo.
15 Kei mua tonu i ahau toku whakama; kua taupokina ahau e te pawera o toku mata;
L'infamia mi sta sempre davanti e la vergogna copre il mio volto
16 I te reo o te kaitawai, o te kaikohukohu; i te hoariri, i te kairapu utu.
per la voce di chi insulta e bestemmia, davanti al nemico che brama vendetta.
17 Kua pa katoa tenei ki a matou; heoi kahore matou i wareware ki a koe, kihai ano i teka ki tau kawenata.
Tutto questo ci è accaduto e non ti avevamo dimenticato, non avevamo tradito la tua alleanza.
18 Kahore to matou ngakau i tahuri whakamuri; kihai ano o matou hikoinga i peka ke i tau ara;
Non si era volto indietro il nostro cuore, i nostri passi non avevano lasciato il tuo sentiero;
19 I maru ai matou i a koe i te wahi o nga tarakona; a taupoki rawa ki te atarangi o te mate.
ma tu ci hai abbattuti in un luogo di sciacalli e ci hai avvolti di ombre tenebrose.
20 Mehemea kua wareware matou ki te ingoa o to matou Atua, kua totoro ranei o matou ringa ki te atua ke;
Se avessimo dimenticato il nome del nostro Dio e teso le mani verso un dio straniero,
21 E kore ranei tenei e ata tirohia e te Atua? E matau ana hoki ia ki nga mea ngaro o te ngakau.
forse che Dio non lo avrebbe scoperto, lui che conosce i segreti del cuore?
22 Mou nei hoki matou i patua ai i te ra roa nei: kiia iho matou he hipi e patua ana.
Per te ogni giorno siamo messi a morte, stimati come pecore da macello.
23 E ara, he aha koe ka moe ai, e te Ariki? Whakatika, kaua matou e panga tonutia.
Svègliati, perché dormi, Signore? Dèstati, non ci respingere per sempre.
24 He aha koe ka huna ai i tou mata? ka wareware ai ki to matou mamae, ki to matou tukinotanga?
Perché nascondi il tuo volto, dimentichi la nostra miseria e oppressione?
25 Kua piko nei hoki to matou wairua ki raro ki te puehu; piri rawa to matou kopu ki te whenua.
Poiché siamo prostrati nella polvere, il nostro corpo è steso a terra. Sorgi, vieni in nostro aiuto;
26 E ara, hei awhina i a matou; kia mahara ki tou aroha, a hokona matou.
salvaci per la tua misericordia.