< Waiata 2 >

1 He aha ka nana ai nga tauiwi, ka whakaaro horihori ai nga iwi?
Warum stürmen die Völkerschaften und sinnen Leeres die Völker?
2 Whakatika mai ana nga kingi o te whenua, runanga tahi ana nga ariki, ki te whawhai ki a Ihowa, ki tana tangata hoki i whakawahi ai; me te ki ano,
Die Könige der Erde stehen auf, und die Beherrscher ratschlagen miteinander wider Jehovah und wider Seinen Gesalbten:
3 Kia motumotuhia e tatou a raua here, kia akiritia a raua taura i a tatou.
Laßt uns abreißen ihre Bande und von uns werfen ihre Seile!
4 Ko ia kei te rangi e noho ana, ka kata ia: ka whakahi te Ariki ki a ratou.
Der in den Himmeln wohnt, lacht; der Herr verlacht sie.
5 Na ka korero ia ki a ratou me te riri ano: ka tino weriweri hoki, ka whakahorere i a ratou,
Dann redet Er mit ihnen in Seinem Zorn, und macht sie bestürzt in Seinem Entbrennen.
6 Ahakoa ra ka whakawahia e ahau taku kingi ki runga ki taku maunga tapu, ki Hiona.
Ich aber habe Meinen König gesalbt auf Zijon, dem Berge Meiner Heiligkeit,
7 Maku e whakapuaki te kupu, kua mea a Ihowa ki ahau, Ko koe taku tama, nonaianei koe i whakatupuria ai e ahau.
Erzählen will Ich von der Satzung: Jehovah sprach zu Mir, Mein Sohn bist Du, Ich habe heute Dich gezeugt.
8 Inoi ki ahau, a ka hoatu e ahau ki a koe nga tauiwi hei kainga mou, me nga topito o te whenua hei nohoanga tupu mou.
Bitte von Mir, so will zum Erbe Ich dir die Völkerschaften, zum Eigentum der Erde Enden geben.
9 Ka wawahi koe i a ratou ki te whiu rino, mongamonga noa ratou i a koe, ano he oko na te kaihanga rihi.
Du sollst sie zerbrechen mit eisernem Zepter, wie des Töpfers Gefäße sie zerschmei-ßen.
10 Na kia mahara ra, e nga kingi: kia akona, e nga kaiwhakawa o te whenua.
Und nun, werdet klug, ihr Könige, laßt euch züchtigen, ihr Richter der Erde.
11 Mahi atu ki a Ihowa i runga i te wehi, kia hari me te wiri.
Dient Jehovah mit Furcht, und frohlockt Ihm mit Beben.
12 Kihia te tama kei riri ia, a ka mate koutou i te ara, ka hohoro tonu hoki te mura o tona riri. Ka hari katoa te hunga e whakawhirinaki ana ki a ia.
Küsset den Sohn, daß Er nicht zürne und ihr umkommet auf dem Weg! denn über ein Kleines so entbrennt Sein Zorn. Selig sind alle, die auf Ihn sich verlassen.

< Waiata 2 >