< Waiata 135 >
1 Whakamoemititia a Ihowa. Whakamoemititia te ingoa o Ihowa; whakamoemititia ia, e nga pononga a Ihowa.
Lobet Jah! / Lobt den Namen Jahwes, / Lobt ihn, ihr Knechte Jahwes,
2 E koutou e tu nei i roto i te whare o Ihowa, i nga marae o te whare o to tatou Atua.
Die ihr steht in Jahwes Haus, / In den Höfen des Hauses unsers Gottes!
3 Whakamoemititia a Ihowa; he pai hoki a Ihowa; himene atu ki tona ingoa; he mea ahuareka hoki tena.
Lobt Jah, denn Jahwe ist gütig, / Spielt seinem Namen, denn lieblich ist er!
4 Kua whiriwhiria hoki e Ihowa a Hakopa mana, a Iharaira hei tino taonga mona.
Denn Jah hat Jakob erkoren, / Israel sich zum Eigentum erwählt.
5 E matau ana hoki ahau he nui a Ihowa: kei runga atu hoki to tatou Ariki i nga atua katoa.
Denn ich weiß wohl, daß Jahwe groß ist / Und unser Herr alle Götter überragt.
6 Ko nga mea katoa i pai ai a Ihowa, kua oti i a ia, i te rangi, i te whenua, i nga moana, i nga wahi hohonu katoa.
Alles, was Jahwe gefiel, das hat er gemacht / Im Himmel und auf Erden, / In den Meeren und allen Tiefen.
7 Nana i pupu ake ai nga kohu i nga pito o te whenua: i hanga e ia nga uira mo te ua; e whakaputaina mai ana e ia te hau i roto i ona whare taonga.
Er führt Wolken herauf vom Ende der Erde, / Läßt künden durch Blitze Gewitterregen, / Holt Wind aus seinen Speichern hervor.
8 Nana nei i patu nga matamua o Ihipa, a te tangata, a te kararehe;
Er schlug Ägyptens Erstgeburten / Von Menschen bis zum Vieh.
9 I tonoa e ia he tohu, he merekara ki waenganui ou, e Ihipa: ki runga ki a Parao ratou ko ana pononga katoa.
Er sandte Zeichen und Wunder / Wider dich, Ägyptenland, / Wider Pharao und all seine Knechte.
10 Nana i patu nga iwi maha, i whakamate nga kingi rarahi;
Er schlug viele Völker / Und tötete mächtige Könige.
11 A Hihona kingi o nga Amori, a Oka kingi o Pahana, me nga rangatiratanga katoa o Kanaana;
Sihon, der Amoriter König, / Und Og, den König von Basan, / Ja, machte zunichte alle Reiche Kanaans.
12 A homai ana e ia to ratou whenua hei kainga pumau, hei kainga pumau mo Iharaira, mo tana iwi.
Er gab ihr Land als Erbe, / Als Erbe Israel, seinem Volk.
13 E Ihowa, pumau tonu tou ingoa, me tou maharatanga, e Ihowa, ki nga whakatupuranga katoa.
Jahwe, dein Name währt ewig; / Dein Gedächtnis, Jahwe, bleibt für und für.
14 Ka whakawa hoki a Ihowa mo tana iwi; a ka puta ke tona whakaaro ki ana pononga.
Denn Jahwe wird seinem Volk Recht schaffen / Und mit seinen Knechten Erbarmen haben.
15 He hiriwa, he koura nga whakapakoko a nga tauiwi, he mahi na te ringa tangata.
Der Heiden Götzen sind Silber und Gold, / Das Gebilde von Menschenhand.
16 He mangai o ratou, a kahore e korero: he kanohi o ratou, a kahore e kite:
Sie haben einen Mund und können nicht reden, / Sie haben Augen und sehen doch nicht.
17 He taringa o ratou, a kahore e rongo: kahore ano he manawa i o ratou mangai.
Ohren haben sie und hören nicht, / Noch haben sie Odem in ihrem Mund.
18 Ka rite ki a ratou te hunga nana ratou i hanga; ae, me nga tangata katoa e whakawhirinaki ana ki a ratou.
Ihnen gleich sind, die sie bilden — / Jeder, der ihnen vertraut.
19 Whakapaingia a Ihowa, e te whare o Iharaira; whakapaingia a Ihowa, e te whare o Arona;
Ihr von Israels Haus, preist Jahwe! / Ihr von Aarons Haus, preist Jahwe!
20 Whakapaingia a Ihowa, e te whare o Riwai; whakapaingia a Ihowa, e te hunga katoa e wehi ana i a Ihowa;
Ihr von Levis Haus, preist Jahwe! / Die ihr Jahwe fürchtet, preist Jahwe!
21 Kia whakapaingia a Ihowa i roto i Hiona, e noho nei i Hiruharama. Whakapaingia a Ihowa.
Gepriesen sei Jahwe von Zion aus, / Er, der in Jerusalem wohnt. / Lobt Jah!