Waiata 130

1 He waiata; he pikitanga. I karanga ahau ki a koe, e Ihowa, i roto i nga hohonu.

Iz dubine vièem k tebi, Gospode!

2 E te Ariki, whakarongo mai ki toku reo: kia anga mai ou taringa ki toku reo inoi.

Gospode! èuj glas moj. Neka paze uši tvoje na glas moljenja mojega.

3 Me i maharatia e koe nga kino, e Ihowa, ko wai, e te Ariki, e tu?

Ako æeš na bezakonje gledati, Gospode: Gospode, ko æe ostati?

4 Otira he muru hara tau, e wehingia ai koe.

Ali je u tebe praštanje, da bi te se bojali.

5 E tatari ana ahau ki a Ihowa; e tatari ana toku wairua: e tumanako ana hoki ahau ki tana kupu.

Èekam Gospoda; èeka duša moja; uzdam se u rijeè njegovu.

6 Ko te taringa o toku wairua i te Ariki nui atu i to te hunga e whanga ana ki te ata; ae, i to te hunga e whanga ana ki te ata.

Duša moja èeka Gospoda veæma nego straže jutrnje, koje straže jutrom.

7 E Iharaira, kia tumanako ki a Ihowa, kei a Ihowa hoki te mahi tohu, a kei a ia te hokonga nui.

Neka èeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup.

8 A mana a Iharaira e hoko i roto i ona he katoa.

I on æe otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.