< Waiata 125 >

1 He waiata; he pikitanga. Ko te hunga e whakawhirinaki ana ki a Ihowa ka rite ki Maunga Hiona, e kore nei e taea te whakangaueue, pumau tonu ake ake.
Ein Lied im Höhern Chor. Die auf den HERRN hoffen, die werden nicht fallen, sondern ewig bleiben wie der Berg Zion.
2 Me nga maunga e taiawhio nei i Hiruharama, te karapoti a Ihowa i tona iwi, aianei a ake tonu atu.
Um Jerusalem her sind Berge, und der HERR ist um sein Volk her von nun an bis in Ewigkeit.
3 E kore hoki te tokotoko a te whakaarokore e waiho tonu i runga i te wahi o te hunga tika: kei totoro te ringa o te hunga tika ki te kino.
Denn der Gottlosen Zepter wird nicht bleiben über dem Häuflein der Gerechten, auf daß die Gerechten ihre Hand nicht ausstrecken zur Ungerechtigkeit.
4 Kia pai tau mahi, e Ihowa, ki te hunga pai, ki te hunga he tika nei o ratou ngakau.
HERR, tue wohl den guten und frommen Herzen!
5 Ko te hunga ia e peka ke ana ki o ratou ara kopikopiko, ma Ihowa ratou e arahi tahi atu me nga kaimahi i te kino. Kia mau te rongo ki a Iharaira.
Die aber abweichen auf ihre krummen Wege, wird der HERR wegtreiben mit den Übeltätern. Friede sei über Israel!

< Waiata 125 >