< Waiata 123 >

1 He waiata; he pikitanga. Ka anga atu oku kanohi ki a koe, e koe e noho mai nei i nga rangi.
Ich hebe meine Augen auf zu Dir, Der Du im Himmel wohnst!
2 Ina, pera tonu nga kanohi o nga pononga e titiro nei ki te ringa o to ratou rangatira, nga kanohi hoki o te kotiro ki te ringa o tona rangatira wahine; me o matou kanohi e titiro nei ki a Ihowa, ki to matou Atua, kia tohu ra ano ia i a matou.
Siehe, wie der Knechte Augen auf ihres Herrn Hand, wie die Augen der Dienstmagd auf die Hand ihrer Gebieterin, so sind unsere Augen auf Jehovah, unseren Gott, bis daß Er uns gnädig sei.
3 Tohungia matou, e Ihowa, tohungia matou: kua tino kapi hoki matou i te whakahawea.
Sei uns gnädig, Jehovah, sei uns gnädig; denn von Verachtung sind wir übersättigt.
4 Kapi tonu to matou wairua i te whakahi a te hunga e noho noa ana, i te whakahawea a te hunga whakakake.
Gar übersättigt ist geworden unsere Seele des Hohns der Sorglosen, der Verachtung der Hochmütigen.

< Waiata 123 >