< Waiata 122 >

1 He waiata; he pikitanga. Na Rawiri. I koa ahau i ta ratou meatanga mai ki ahau; Tatou ka haere ki te whare o Ihowa.
Ein Wallfahrtslied. Von David. Ich freue mich an denen, die zu mir sagen: Lasset uns zum Hause des HERRN gehen!
2 E tu ana o matou waewae ki ou tatau, e Hiruharama:
Unsre Füße stehen in deinen Toren, Jerusalem!
3 Ko te hanganga o Hiruharama, rite tonu ki to te pa kua tuhonohonoa ki a ia ano.
Jerusalem, du bist gebaut als eine Stadt, die fest in sich geschlossen ist,
4 Haereere ana ki reira nga iwi, nga iwi o Ihowa, ki to Iharaira whakaaturanga, ki te whakawhetai ki te ingoa o Ihowa.
wohin die Stämme hinaufziehen, die Stämme des HERRN (ein Zeugnis für Israel), zu preisen den Namen des HERRN!
5 Kua whakaturia hoki ki reira nga torona whakawa, nga torona o te whare o Rawiri.
Denn dort sind Stühle gesetzt zum Gericht, die Stühle des Hauses David.
6 Inoia he ata noho mo Hiruharama: ka whiwhi ki te pai te hunga e aroha ana ki a koe.
Bittet für den Frieden Jerusalems! Es gehe wohl denen, die dich lieben!
7 Kia mau te rongo ki ou taiepa, me te pai ki ou whare kingi.
Friede sei in deinen Mauern und Glück in deinen Palästen!
8 He mea mo oku teina, mo oku hoa, taku e mea nei, Kia mau te rongo ki roto ki a koe.
Um meiner Brüder und Freunde willen sage ich: Friede sei in dir!
9 He whakaaro ki te whare o Ihowa, o to tatou Atua, ka rapu ahau i te pai mou.
Um des Hauses des HERRN, unsres Gottes, willen will ich dein Bestes suchen!

< Waiata 122 >