< Waiata 104 >

1 Whakapaingia a Ihowa, e toku wairua. E Ihowa, e toku Atua, he nui rawa koe; he honore, he kororia ou kakahu.
BENEDICI, anima mia, il Signore; O Signore Iddio mio, tu sei sommamente grande; Tu sei vestito di gloria e di magnificenza.
2 E roropi nei i te marama ki a koe ano he kakahu, e hora nei i nga rangi ano he kakahu tauarai.
Egli si ammanta di luce come di una vesta; Egli tende il cielo come una cortina.
3 E whakanoho nei i nga kurupae o ona ruma ki nga wai: e mea nei i nga kapua hei hariata mona: e haere nei i runga i nga pakau o te hau.
Egli fa i palchi delle sue sale nelle acque; Egli pone le nuvole [per] suo carro: Egli passeggia sopra le ale del vento.
4 E mea nei i nga hau hei karere mana, i te mura ahi hei kaimahi mana.
Egli fa i venti suoi Angeli, E il fuoco divampante suoi ministri.
5 Nana nei i whakatu te whenua ki runga ki ona turanga, kei nekenekehia ake ake.
Egli ha fondata la terra sulle sue basi; Giammai in perpetuo non sarà smossa.
6 Nau ano i hipoki ki te rire hei kakahu: tu ana nga wai i runga i nga maunga.
Tu l'avevi [già] coperta dell'abisso, come d'una vesta; Le acque si erano fermate sopra i monti.
7 Rere ana ratou i tau riri: tahuti tonu atu i te reo o tau whatitiri;
Esse fuggirono per lo tuo sgridare; Si affrettarono per la voce del tuo tuono;
8 Puke ake ana ra nga maunga, heke iho ana ma nga whawharua ki te wahi i whakaritea e koe mo ratou.
Erano salite sopra i monti; [ma] discesero nelle valli, Al luogo che tu hai loro costituito.
9 Kua whakatakotoria e koe he rohe kei koni mai ratou, kei hoki mai hei taupoki mo te whenua.
Tu hai [loro] posto un termine, il qual non trapasseranno; [E] non torneranno a coprir la terra.
10 Nana i tono nga puna ki roto ki nga awaawa, e rere nei i waenga o nga puke.
[Egli è quel] che manda le fonti per le valli, Onde [esse] corrono fra i monti;
11 Hei wai mo nga kirehe katoa o te parae: na noa te matewai o nga kaihe mohoao.
Abbeverano tutte le bestie della campagna; Gli asini salvatichi spengono la lor sete [con esse].
12 Kei reira nga nohoanga o nga manu o te rangi, e korihi nei i roto i nga manga.
Presso a quelle si riparano gli uccelli del cielo; Fanno sentir di mezzo alle frondi le [lor] voci.
13 He mea whakamakuku nana nga puke i ona ruma: ka makona te whenua i nga hua o au mahi.
Egli adacqua i monti dalle sue stanze sovrane; La terra è saziata del frutto delle sue opere.
14 Ko ia hei whakatupu i te tarutaru ma te kararehe, i te otaota hei mea ma te tangata; kia whakaputaina ake ai he taro i te whenua;
Egli fa germogliar l'erba per le bestie; E l'erbaggio per lo servigio dell'uomo, Facendo uscire della terra il pane.
15 He waina hei whakahari i te ngakau o te tangata, he hinu e piata ai tona mata, me te taro hei whakakaha i te ngakau o te tangata.
Egli rallegra il cuor dell'uomo col vino, Egli fa risplender la faccia coll'olio, E sostenta il cuor dell'uomo col pane.
16 Ki tonu i te wai nga rakau a Ihowa, nga hita o Repanona i whakatokia e ia.
Gli alberi del Signore [ne] son saziati; I cedri del Libano ch'egli ha piantati;
17 Hanga ake e nga manu he ohanga ki reira: te taaka, ko nga kauri tona whare.
Dove gli uccelli si annidano; Gli abeti, [che son] la stanza della cicogna.
18 Hei piringa nga puke tiketike mo nga koati mohoao: nga kohatu mo nga rapeti.
Gli alti monti [sono] per li cavriuoli; Le rocce [sono] il ricetto de' conigli.
19 I hanga e ia te marama hei tohu taima: e matau ana te ra ki tona torengitanga.
Egli ha fatta la luna per le stagioni; Il sole conosce il suo occaso.
20 Ko koe hei whakapouri, a kua po: na ngoki mai ana nga kirehe katoa o te ngahere.
Tu mandi le tenebre, ed e' si fa notte, Nella quale tutte le fiere delle selve vanno attorno.
21 Ko nga kuao raiona ngengere ana ratou, he mea kai, he rapu kai ma ratou i te Atua.
I leoncelli rugghiano dietro alla preda, E per chiedere a Dio il lor pasto.
22 Ko te putanga mai o te ra ka poto atu ratou, takoto ana i o ratou kuhunga.
[Ma, tosto ch]'è levato il sole, si raccolgono, E giacciono ne' lor ricetti.
23 Ko te tangata ka haere ki ana hanga, ki tana mahi, a ahiahi noa.
Allora l'uomo esce alla sua opera, Ed al suo lavoro, infino alla sera.
24 Ano te tini o au mahi, e Ihowa! he mohio rawa tau mahi i aua mea katoa; ki tonu te whenua i au taonga.
Quanto grandi sono, o Signore, le tue opere! Tu le hai tutte fatte con sapienza; La terra è piena de' tuoi beni.
25 Kei ko ra ko te moana, tona nui tuauriuri: kei reira nga mea ngokingoki e kore e taea te tatau, nga kirehe hoki, ana nonohi, ana nunui.
Ecco, il mar grande ed ampio: Quivi son rettili senza numero, Amimali piccoli e grandi.
26 Kei reira nga kaipuke e teretere ana: kei reira taua rewiatana i hanga e koe hei takaro ki reira.
Quivi nuotano le navi, E il Leviatan che tu hai formato per ischerzare in esso.
27 E tatari katoa ana enei ki a koe, kia hoatu e koe te kai ma ratou i te wa e tika ai.
Tutti [gli animali] sperano in te, Che tu dii loro il lor cibo al suo tempo.
28 Ko tau e hoatu ai ma ratou, kohikohia ana e ratou: te wherahanga o tou ringa, makona tonu ratou i te pai.
[Se] tu [lo] dài loro, [lo] ricolgono; [Se] tu apri la tua mano, son saziati di beni.
29 Ko te hunanga o tou mata, pororaru ana ratou: ka kapohia e koe to ratou manawa, ka marere ratou, a ka hoki ano ki to ratou puehu.
[Se] tu nascondi la tua faccia, sono smarriti; [Se] tu ritiri il fiato loro, trapassano, E ritornano nella lor polvere.
30 Ko tau tononga mai i tou wairua, kua hanga ratou; a whakahoutia ana e koe te mata o te whenua.
[Se] tu rimandi il tuo spirito son creati; E tu rinnuovi la faccia della terra.
31 Kia whai kororia a Ihowa ake ake, kia hari a Ihowa ki ana mahi:
Sia la gloria del Signore in eterno; Rallegrisi il Signore nelle sue opere;
32 Tana tirohanga iho ki te whenua, ru ana: kua pa ki nga puke, na pongere ana.
Il quale se riguarda verso la terra, ella trema; Se tocca i monti, essi fumano.
33 Ka waiata ahau ki a Ihowa i ahau e ora ana: ka himene ki toku Atua i ahau ano i te ao nei.
Io canterò al Signore, mentre viverò; Io salmeggerò all'Iddio mio, tanto che io durerò.
34 Kia reka toku whakaaronga ki a ia, ka hari ahau ki a Ihowa.
Il mio ragionamento gli sarà piacevole, Io mi rallegrerò nel Signore.
35 Kia moti nga tangata hara i runga i te whenua, ko te hunga kino kia poto katoa atu. Whakapaingia a Ihowa, e toku wairua. Whakamoemititia a Ihowa.
Vengano meno i peccatori d'in su la terra, E gli empi non sieno più. Anima mia, benedici il Signore. Alleluia.

< Waiata 104 >