< Waiata 102 >

1 He inoi na te ngakau mamae, i a ia e pehia ana, a maringi a wai ana tana tangi ki te aroaro o Ihowa. Whakarongo ki taku inoi, e Ihowa, kia puta atu taku tangi ki a koe.
Preghiera di un afflitto che è stanco e sfoga dinanzi a Dio la sua angoscia. Signore, ascolta la mia preghiera, a te giunga il mio grido.
2 Kaua e huna tou mata ki ahau i te ra e pouri ai ahau; whakatitahatia mai tou taringa ki ahau: hohoro te whakahoki kupu mai ki ahau i te ra e karanga ai ahau.
Non nascondermi il tuo volto; nel giorno della mia angoscia piega verso di me l'orecchio. Quando ti invoco: presto, rispondimi.
3 Ka memeha hoki oku ra ano he paoa: ka kaia oku wheua ano he motumotu.
Si dissolvono in fumo i miei giorni e come brace ardono le mie ossa.
4 Kua pakia toku ngakau, kua memenge, ano he tarutaru; i wareware ai ahau ki te kai i taku taro.
Il mio cuore abbattuto come erba inaridisce, dimentico di mangiare il mio pane.
5 Piri tonu oku iwi ki toku kiri i toku reo aue.
Per il lungo mio gemere aderisce la mia pelle alle mie ossa.
6 He rite ahau ki te matuku i te koraha, ki te koukou i te wahi mokemoke.
Sono simile al pellicano del deserto, sono come un gufo tra le rovine.
7 Mataara tonu ahau; toku rite kei te pihoihoi mokemoke i runga i te tuanui.
Veglio e gemo come uccello solitario sopra un tetto.
8 E tawai ana oku hoariri ki ahau i te ra roa; ko te hunga e porangirangi ana mai ki ahau, ko ahau ta ratou oati.
Tutto il giorno mi insultano i miei nemici, furenti imprecano contro il mio nome.
9 Kainga ana e ahau te pungarehu ano he taro: whakananua iho toku wai inu ki te roimata.
Di cenere mi nutro come di pane, alla mia bevanda mescolo il pianto,
10 I tou riri hoki, i tou weriweri; nau hoki ahau i hapai ake, a taia atu ano ahau e koe.
davanti alla tua collera e al tuo sdegno, perché mi sollevi e mi scagli lontano.
11 He rite oku ra ki te atarangi e whakawairua kau ana: a kua memenge ahau ano he tarutaru.
I miei giorni sono come ombra che declina, e io come erba inaridisco.
12 Ko koe ia, e Ihowa, ka mau tonu ake ake, ka maharatia ano koe e nga whakatupuranga katoa.
Ma tu, Signore, rimani in eterno, il tuo ricordo per ogni generazione.
13 Tera koe e whakatika, e aroha ki a Hiona; kua taka mai hoki te wa, ae ra, te tino wa, hei atawhainga i a ia.
Tu sorgerai, avrai pietà di Sion, perché è tempo di usarle misericordia: l'ora è giunta.
14 E manakohia ana hoki e au pononga ona kohatu, e awangawanga ana ki tona puehu.
Poiché ai tuoi servi sono care le sue pietre e li muove a pietà la sua rovina.
15 Penei ka wehingia te ingoa o Ihowa e nga tauiwi, tou kororia hoki e nga kingi katoa o te whenua.
I popoli temeranno il nome del Signore e tutti i re della terra la tua gloria,
16 Na Ihowa hoki i hanga a Hiona, kua kitea ia i tona kororia.
quando il Signore avrà ricostruito Sion e sarà apparso in tutto il suo splendore.
17 Kua tahuri ia ki te inoi a te rawakore: kihai i whakahawea ki ta ratou inoi.
Egli si volge alla preghiera del misero e non disprezza la sua supplica.
18 Ka tuhituhia tenei mo to muri whakatupuranga: a ka whakamoemiti ki a Ihowa te iwi meake hanga.
Questo si scriva per la generazione futura e un popolo nuovo darà lode al Signore.
19 Mona i titiro iho i te tiketike o tona wahi tapu: i titiro iho a Ihowa i te rangi ki te whenua;
Il Signore si è affacciato dall'alto del suo santuario, dal cielo ha guardato la terra,
20 Ki te whakarongo ki te aue a te herehere, ki te wewete i te hunga kua motuhia mo te mate;
per ascoltare il gemito del prigioniero, per liberare i condannati a morte;
21 Kia whakapuakina ai te ingo o Ihowa i Hiona, me te whakamoemiti ki a ia i Hiruharama;
perché sia annunziato in Sion il nome del Signore e la sua lode in Gerusalemme,
22 I te huihuinga o nga iwi, o nga kingitanga, ki te mahi ki a Ihowa.
quando si aduneranno insieme i popoli e i regni per servire il Signore.
23 Whakangoikoretia iho e ia toku kaha i te ara: kua torutoru i a ia oku ra.
Ha fiaccato per via la mia forza, ha abbreviato i miei giorni.
24 I mea ahau, E toku Atua, kaua ahau e tangohia i waenganui o oku ra: kei nga whakatupuranga katoa ou tau.
Io dico: Mio Dio, non rapirmi a metà dei miei giorni; i tuoi anni durano per ogni generazione.
25 Nonamata te whenua i whakaturia ai e koe, a he mahi nga rangi na ou ringa.
In principio tu hai fondato la terra, i cieli sono opera delle tue mani.
26 Ko era e hemo atu, ko koe ia e mau tonu: ae ra, ka tawhitotia katoatia me he weweru; ka whakaputaia ketia ratou e koe ano he kakahu, a ka whakaputaia ketia.
Essi periranno, ma tu rimani, tutti si logorano come veste, come un abito tu li muterai ed essi passeranno.
27 Ko koe ia, ko koe tonu, kahore hoki he mutunga o ou tau.
Ma tu resti lo stesso e i tuoi anni non hanno fine.
28 Ka whai nohoanga nga tama a au pononga, ka pumau o ratou uri ki tou aroaro.
I figli dei tuoi servi avranno una dimora, resterà salda davanti a te la loro discendenza.

< Waiata 102 >