Hopa 41
1 E taea ranei a Rewiatana te kukume mai e koe ki te matau? te pehi ranei i tona arero ki te aho?
Hoæeš li udicom izvuæi krokodila ili užem podvezati mu jezik?
2 E whakanohoia ranei e koe he aho ki tona ihu? E pokaia ranei e koe tona kauae ki te matau?
Hoæeš li mu provuæi situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti èeljusti?
3 E maha ranei ana inoi ki a koe? E korero ngawari ranei ia ki a koe?
Hoæe li te mnogo moliti, ili æe ti laskati?
4 E whakarite kawenata ranei ia ki a koe? e riro ai ia i a koe hei pononga oti tonu mai?
Hoæe li uèiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka?
5 Ka rite ranei ia ki te manu hei mea takaro mau? E herea ranei ia e koe hei mea ma au kotiro?
Hoæeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili æeš ga vezati djevojkama svojim?
6 E waiho ranei ia hei taonga hokohoko ma nga ropu tangata hi ika? E wehewehea atu ranei ma nga kaihokohoko?
Hoæe li se njim èastiti drugovi? razdijeliti ga meðu trgovce?
7 E kapi ranei tona kiri i o tao? tona pane i nga wero ika?
Hoæeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama?
8 Kia pa tou ringa ki a ia; maharatia te whawhai, a kei pena a mua.
Digni na nj ruku svoju; neæeš više pominjati boja.
9 Nana, he hori kau te manako ki a ia: e kore ranei tetahi e hinga noa ki te kite kau atu i a ia?
Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda èovjek, ne pada li?
10 Kahore he tangata e maia rawa hei whakaoho i a ia: na ko wai e tu ki toku aroaro?
Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me?
11 Ko wai te tangata nana te mea kua takoto wawe ki ahau, e whakautu ai ahau ki a ia? Ahakoa he aha te mea i raro i nga rangi, puta noa, naku katoa.
Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je.
12 E kore e huna e ahau te korero mo ona wahi, mo tona kaha, mo te ataahua hoki o tona hanganga.
Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.
13 Ma wai e tihore a waho o tona kakahu? Ko wai e tae ki tana paraire rererua?
Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti?
14 Ma wai e whakatuwhera nga tatau o tona mata? He wehi kei ona niho a taka noa.
Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh.
15 Ko tana e whakamanamana ai ko ona unahi pakari; tutaki rawa pera i te hiri piri tonu.
Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.
16 Na, i te tata tonu o tetahi ki tetahi, e kore te hau e puta i waenga.
Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih.
17 Piri tonu ratou ki a ratou ano; mau tonu, e kore ano e taea te wehe.
Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.
18 Ka tihe ia, ka kowha mai te marama; a ko te rite i ona kanohi kei nga kamo o te ata.
Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore.
19 E puta ana mai i tona mangai he rama mura, mokowhiti ana nga koraahi.
Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu.
20 Puta ana te paowa i ona pongaponga, me te mea no te kohua e koropupu ana, no te otaota e kaia ana.
Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla.
21 Ngiha ana nga waro i tona ha, rere atu ana te mura i tona mangai.
Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.
22 Kei tona kaki te kaha e noho ana, e tuapa ana te pawera i tona aroaro.
U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.
23 Ko ona kikokiko tawerewere piri tonu: maro tonu ki runga ki a ia; e kore e taea te whakakorikori.
Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se.
24 Pakari tonu tona ngakau ano he kamaka; ae ra, maro tonu ano ko to raro kohatu huri.
Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.
25 Ka whakarewa ia i a ia ki runga, ka wehi nga tangata nunui: na te pororaru ka porangi noa iho ratou.
Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih.
26 Ki te whai tetahi i a ia ki te hoari, e kore e taea; ahakoa e te tao, e te pere, e te koikoi ranei.
Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop.
27 Ki tona whakaaro he kakau witi te rino, he rakau popopopo te parahi.
Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.
28 E kore ia e tahuti i te pere: ki a ia ka meinga noatia nga kohatu o te kotaha hei papapa.
Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka;
29 Kiia ake e ia nga patu hei papapa: e kataina ana e ia te huhu o te tao.
Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju.
30 Ko raro ona e rite ana ki te kohatu koikoi: e wharikitia ana e ia a runga o te paru ano he patunga witi.
Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.
31 E meinga ana e ia te rire kia koropupu ano he kohua, me te moana kia rite ki te hinu.
Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.
32 E hangaia ana e ia he huarahi kia marama i muri i a ia; tera e maharatia he hina te moana.
Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.
33 I te whenua nei kahore he mea hei rite mona, he mea i hanga nei kahore ona wehi.
Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji.
34 E titiro ana ia ki nga mea tiketike katoa: he kingi ia mo nga tama katoa a te whakapehapeha.
Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.
