< Hopa 3 >

1 I muri i tenei ka puaki te mangai o Hopa, a ka kanga e ia tona ra.
Después de esto abrió Job su boca, y maldijo su día.
2 Na ka oho a Hopa, ka mea,
Y exclamó Job, y dijo:
3 Kia ngaro te ra i whanau ai ahau, te po i korerotia ai, He tamaroa kei roto i te kopu.
Perezca el día en que yo fui nacido, y la noche que dijo: Concebido es varón.
4 Waiho taua ra mo te pouri; kaua e tirohia iho e te Atua i runga; kaua hoki e whitingia e te marama.
Aquel día fuera tinieblas, y Dios no curara de él desde arriba, ni claridad resplandeciera sobre él.
5 Kia poke ia i te pouri, i te atarangi hoki o te mate; kia tauria iho e te kapua; kia whakawehia ano hoki e te whakapouritanga o te ra.
Ensuciáranle tinieblas y sombra de muerte; reposara sobre él nublado, que le hiciera horrible como día caluroso.
6 Na ko taua po, kia mau pu i te pouri kerekere: kei honoa ki nga ra o te tau; kei huihuia atu ina taua nga marama.
A aquella noche ocupara oscuridad, ni fuera contada entre los días del año, ni viniera en el número de los meses.
7 Nana, kia mokemoke taua po, kaua te reo koa e uru ki roto.
Oh si fuera aquella noche solitaria, que no viniera en ella canción;
8 Kia kanga hoki e te hunga kanga i te ra, e te hunga mohio ki te whakaara rewiatana.
Maldijéranla los que maldicen al día, los que se aparejan para levantar su llanto.
9 Kia pouri nga whetu o tona kakarauritanga; kia tatari ki te marama, a kahore noa iho; kei kite hoki i te takiritanga ata.
Las estrellas de su alba fueran oscurecidas; esperara la luz, y no viniera; ni viera los párpados de la mañana.
10 Mona kihai i tutaki i nga tatau o te kopu o toku whaea, kihai i huna i te mauiui kei kitea e ahau.
Porque no cerró las puertas del vientre donde yo estaba, ni escondió de mis ojos la miseria.
11 He aha ahau te mate ai i te kopu? He aha te hemo ai i toku putanga mai i te kopu?
¿Por qué no morí yo desde la matriz, y fui traspasado en saliendo del vientre?
12 He aha i rite wawe ai nga turi moku, me nga u hei ngote maku?
¿Por qué me previnieron las rodillas, y para qué los pechos que mamase?
13 Me i pena, kua ata takoto ahau, te ai he whakaohooho, moe ana ahau: katahi ahau ka whai okiokinga,
Porque ahora yaciera y reposara; durmiera, y entonces tuviera reposo,
14 I roto i nga kingi, i nga kaiwhakatakoto whakaaro o te whenua i hanga nei i nga wahi mokemoke mo ratou,
Con los reyes, y con los consejeros de la tierra, que edifican para sí los desiertos;
15 I roto ranei i nga rangatira whai koura, o ratou nei whare ki tonu i te hiriwa:
O con los príncipes que poseen el oro, que hinchen sus casas de plata.
16 Kua kahore noa iho ranei, kua pera me te materoto e ngaro nei, me nga kohungahunga kahore nei e kite i te marama.
O ¿ por qué no fui escondido como abortivo, como los pequeñitos que nunca vieron luz?
17 Mutu ake i reira te whakararuraru a te hunga kino; okioki ana i reira te hunga kua mauiui nga uaua.
Allí los impíos dejaron el miedo, y allí descansaron los de cansadas fuerzas.
18 Ata noho ana nga herehere i reira, te rongo i te reo o te kaitukino.
Allí también reposaron los cautivos, no oyeron la voz del exactor.
19 Kei reira te iti, te rahi, kahore hoki he rangatira o te pononga.
Allí está el chico y el grande: allí es el siervo libre de su señor.
20 He aha te marama i homai ai ki te tangata kei roto nei i te mate? te ora ki te tangata kua kawa te wairua?
¿Por qué dio luz al trabajado, y vida a los amargos de ánimo?
21 E koingo nei ki te mate, heoi kahore noa iho; e keri ana kia taea ia, nui atu i te keri i nga taonga huna.
Que esperan la muerte, y no la hay: y la buscan más que tesoros.
22 Hari pu ratou, koa ana, ina kitea te urupa.
Que se alegran de grande alegría, y se gozan cuando hallan el sepulcro.
23 He aha ano te marama i homai ai ki te tangata kua huna nei tona ara, kua oti nei te tutakitaki mai e te Atua?
Al hombre que no sabe por donde vaya, y que Dios le encerró.
24 Kiano hoki ahau i kai, kua tae mai taku mapu: ano he wai oku hamama e ringihia ana.
Porque antes que mi pan, viene mi suspiro: y mis gemidos corren como aguas.
25 No te mea kua tae mai ki ahau te mea whakawehi e wehi nei ahau; ko taku e pawera nei kua pa ki ahau.
Porque el temor que me espantaba, me ha venido, y háme acontecido lo que temía.
26 Kahore oku humarie, kahore oku ata noho, ehara i te mea e okioki ana; na kua puta te raruraru.
Nunca tuve paz, nunca me sosegué, ni nunca me reposé; y vínome turbación.

< Hopa 3 >