< Hopa 27 >
1 Na i korero tonu ano a Hopa i tana pepeha; i mea,
Job prosiguió su exposición, diciendo:
2 E ora ana te Atua, nana nei i whakakahore toku tika; te Kaha Rawa, nana nei i whakakawa toku wairua;
“Por la vida de Dios, quien no me hace justicia, y por la vida del Todopoderoso, que ha colmado de amargura mi alma.
3 Kei te toitu tonu hoki toku ora i roto i ahau, a kei roto i oku pongaponga te wairua o te Atua;
Mientras en mí quede mi espíritu, y el soplo de Dios en mis narices,
4 He pono, e kore oku ngutu e korero kino, e kore te hianga e puaki i toku arero.
mis labios no hablarán falsedad, ni mi lengua proferirá mentira.
5 Aue kia whakatikaia ta koutou e ahau! E kore e whakarerea e ahau toku ngakau tapatahi, a mate noa.
Lejos de mí daros la razón, hasta que fallezca defenderé mi inocencia.
6 Ka mau taku pupuri ki toku tika, e kore e tukua atu e ahau: e kore toku ngakau e whakahe ki ahau i ahau ano e ora nei.
Sostengo mi justicia, y no cederé; mi conciencia no condena a ninguno de mis días.
7 Ko toku hoariri, kia rite ia ki te tangata kino; ko te tangata e whakatika mai ana ki ahau, kia rite ia ki te tangata hara.
Sea tratado como malvado mi enemigo, y mi adversario, como perverso.
8 He aha oti ta te whakaponokore e tumanako ai, ahakoa whiwhi ia i te rawa, ki te mea ka tangohia atu tona wairua e te Atua?
Pues ¿cuál es la esperanza del hipócrita, cuando Dios le corta la vida, y le arranca el alma?
9 E rongo ranei te Atua ki tana tangi ina pa te he ki a ia?
¿Acaso Dios oirá sus gritos cuando le sobrevenga la angustia?
10 E ahuareka ranei ia ki te Kaha Rawa, e karanga ranei ki te Atua i nga wa katoa?
¿Podrá deleitarse en el Omnipotente, invocar a Dios en todo tiempo?
11 Ka whakaakona koutou e ahau ki te ringa o te Atua; e kore e huna e ahau nga mea e takoto mai nei i te Kaha Rawa.
Os mostraré la conducta de Dios; no ocultaré los planes del Todopoderoso.
12 Nana, kua kite koutou katoa; a na te aha koutou i wairangi rawa ai?
Si todos vosotros lo habéis visto, ¿por qué os agotáis en vanos discursos?
13 Ko ta te Atua wahi tenei ma te tangata kino, ko te mea e whakarerea iho ma nga kaitukino, ko ta te Kaha Rawa e riro i a ratou.
Esta es la suerte que Dios reserva al malvado, y la herencia de los violentos de parte del Todopoderoso:
14 Ki te mea ka tokomaha ana tamariki, hei mea ma te hoari; e kore ano hoki ona uri e makona i te taro.
Si tiene muchos hijos, es para la espada, y sus nietos nunca se hartan de pan.
15 Ko ona morehu ka tanumia ki te mate; e kore ano hoki ana pouaru e tangi.
Sus sobrevivientes serán sepultados por la muerte, y sus viudas no los llorarán.
16 Ahakoa amene ia i te hiriwa ano he puehu, a pae tonu te kakahu mona ano he paru;
Aunque amontone plata como tierra, y como lodo acumule vestidos,
17 E pae ano i a ia, otiia ka kakahuria e te tangata tika, ka wehewehea hoki te hiriwa e te harakore.
el los prepara, pero se vestirá de ellos el justo, y el inocente poseerá su plata.
18 Ka rite tana hanga i tona whare ki ta te purehurehu; tona rite kei te whare tihokahoka e hanga ana e te kaitiaki.
La casa que él hace es como la de la polilla, como la cabaña que construye el guarda campo.
19 Ka takoto ia, he tangata taonga, otiia e kore e kohia ki te urupa; ko te tirohanga ake a ona kanohi, na kua kahore noa iho ia.
Se acuesta rico, y no se levanta más, abre sus ojos y deja de existir.
20 Rite tonu ki te wai nga whakawehi e mau ai ia; tahaetia ana ia e te paroro i te po.
Cual diluvio caen sobre él terrores, le arrastra un torbellino nocturno.
21 Ka kahakina atu ia e te marangai, a riro ana ia; ka aia atu ano ia i tona wahi.
Le arrebata el solano, y se va; le arranca de su lugar a manera de un huracán.
22 Ka aki mai hoki te Atua ki a ia, e kore ano ia e tohungia; mea noa ia kia rere mai i roto i tona ringa.
Pues Él se le echa encima sin piedad. Busca cómo escaparse de sus manos;
23 Ka papaki te tangata i o ratou ringa ki a ia, a ka whakahi, ka a atu i a ia i tona wahi.
pero se baten las manos sobre él, y le silbarán echándolo de su propio lugar.”