< Hopa 19 >
1 Na ka whakautua e Hopa, ka mea,
Job respondió:
2 Kia peha ake te roa o ta koutou whakaporearea i toku wairua, o ta koutou wawahi i ahau ki te kupu?
“¿Hasta cuándo seguirás atormentándome? ¿Hasta cuándo seguirás aplastándome con palabras?
3 Ka tekau enei tawainga a koutou ki ahau, kahore o koutou whakama i a koutou ka aki tonu nei i ahau.
Ya me has humillado diez veces. ¿No te da vergüenza tratarme tan mal?
4 Ki te mea ano hoki kua he ahau, kei ahau ano toku he e noho ana.
Aunque haya pecado, ese es mi problema, y no tiene nada que ver contigo.
5 Ki te mea ka whakanui mai koutou i a koutou ki ahau, a ka kauwhau mai ki ahau i toku tawainga;
Te crees mucho mejor que yo, y utilizas mi degradación contra mí.
6 Kia mohio koutou na te Atua ahau i whakaparori i taku take, he mea hao mai ahau nana ki tana kupenga.
Pero deberías darte cuenta de que es Dios quien me ha perjudicado, me ha atrapado en su red.
7 Nana, e tangi ana ahau i te mahi nanakia, heoi kahore ahau e whakarangona; e karanga awhina ana ahau, otiia kahore he whakawa.
Aunque clamo por ayuda, no obtengo respuesta; aunque grito mis objeciones, no obtengo justicia.
8 Kua tutakina e ia toku ara, te puta ahau; tukua iho ana e ia te pouri ki oku ara.
Dios me ha amurallado para que no pueda escapar; ha sumido mi camino en la oscuridad.
9 Ko toku kororia huia atu ana e ia; tangohia ana e ia te karauna i toku mahunga.
Ha despojado mi honor de mí; me ha quitado mi reputación.
10 Wawahia ana ahau e ia i nga taha katoa, a riro ana ahau; ko taku i tumanako atu ai huaranga atu ana e ia ano he rakau.
Me derriba por todos lados hasta acabar conmigo; ha destruido mi esperanza como un árbol desarraigado.
11 Kua mura mai hoki tona riri ki ahau; e kiia ana ahau e ia ko tetahi o ona hoariri.
Su ira arde contra mí; me trata como a uno de sus enemigos.
12 E haere huihui mai ana ana taua, e whakaneke ake ana i to ratou ara ki ahau, kei te whakapae i toku teneti i tetahi taha, i tetahi taha.
Las tropas de Dios se reúnen para atacarme. Construyen murallas contra mí. Rodean y asedian mi casa.
13 Kua meinga e ia oku teina kia matara atu i ahau; ko aku i mohio ai kua tangata ke ki ahau.
“Ha alejado de mí a mis hermanos; todos mis antiguos amigos se han alejado de mí.
14 Ko oku whanaunga, mutu pu ta ratou; ko oku hoa ake, kua wareware ratou ki ahau.
Mis parientes me han abandonado; mis amigos íntimos me han olvidado.
15 Ko te hunga e noho ana i toku whare, me aku pononga wahine, kiia iho ahau e ratou he tangata ke; he tangata no nga whenua ahau ki ta ratou titiro mai.
Los huéspedes de mi casa y mis sirvientas me tratan como a un extraño; para ellos me he convertido en un extranjero.
16 I karanga atu ahau ki taku pononga, heoi kihai ia i whakao mai; ahakoa e inoi ana toku mangai ki a ia.
Llamo a mi criado, pero no responde. ¡Hasta tengo que rogarle!
17 Ko toku ha tauhou ana ki taku wahine, me taku inoi hoki ki nga tamariki o te kopu o toku whaea.
Soy repulsivo para mi esposa, y soy repugnante para mis propios hermanos.
18 Ko nga tamariki nonohi ano hoki, whakahawea mai ana ki ahau; ki te whakatika ahau, ka korero whakahe ratou moku.
Hasta los niños pequeños me desprecian; cuando me pongo de pie se burlan de mí.
19 E whakarihariha mai ana ki ahau oku takahoa katoa, a ko aku i aroha ai kua tahuri mai ki ahau.
Todos mis amigos más cercanos me desprecian, y los que amaba se han vuelto contra mí.
20 Piri tonu toku iwi ki toku kiri, ki oku kikokiko, a ora ake oku, ko te kiri kau o oku niho.
Estoy reducido a piel y huesos, y sobrevivo por el pellejo de mis dientes.
21 Tohungia mai ahau, tohungia mai ahau e koutou, e oku hoa; kua pa mai hoki te ringa o te Atua ki ahau.
“¡Tengan piedad de mí, amigos míos, tengan piedad de mí, porque Dios me ha abatido!
22 He aha koutou i tukino ai i ahau, i pera ai me te Atua, te makona koutou i oku kikokiko?
¿Por qué me persiguen como lo hace Dios? ¿No se conforman con obtener su libra de carne?
23 Aue, me i tuhituhia aku kupu! Aue, me i taia ki te pukapuka!
“Quisiera que mis palabras quedaran escritas, registradas en un libro,
24 Me i whaoa ki te kamaka, ki te pene rino, ki te mata, hei mea mo a mua noa atu!
o grabadas con pluma de hierro y plomo fundido en la roca para siempre.
25 Otiia e mohio ana ahau kei te ora toku kaihoko, a i nga wa i muri nei ka tu ia ki runga ki te whenua;
“Sé que mi Redentor está vivo, y que por fin subirá al estrado para mí en la tierra.
26 A ahakoa i muri i te paunga o toku kiri, ka titiro tonu ahau i roto i toku kikokiko ki te Atua:
Aunque mi piel esté destruida, en mi cuerpo Veré a Dios.
27 E titiro ano ahau ki a ia, ahau nei ano; a ma oku kanohi e matakitaki, kahore ma o tetahi atu. Pau rawa oku whatumanawa i roto i ahau.
Yo mismo lo veré, con mis propios ojos y no con los de otro. ¡El pensamiento me invade!
28 Ki te ki koutou, Na, ta tatou hanga ki te tukino i a ia! kua kitea hoki te take o te mea i roto i ahau;
Ustedes se dicen: ‘¿Cómo podemos hacerlo sufrir para que vea que él es la fuente de sus problemas?’
29 Kia wehi koutou kei mate i te hoari; no te mea ko te whiunga ki te hoari kei roto i te riri, e mohio ai koutou he whakawa ano tenei.
Ustedes mismos deberían temer ser castigados por Dios, porque saben que la ira trae el castigo de Dios que acompaña al juicio”.