< 1 Hamuera 16 >

1 Na ka mea a Ihowa ki a Hamuera, Kia pehea ake te roa o tau tangi mo Haora, kua whakakahoretia nei hoki ia e ahau hei kingi mo Iharaira? Whakakiia tau haona ki te hinu, a haere, ka tonoa koe e ahau ki a Hehe o Peterehema: kua kitea hoki e ahau he kingi maku i roto i ana tama.
El Señor un día le preguntó a Samuel: “¿Hasta cuándo vas a seguir llorando a Saúl porque lo he rechazado como rey de Israel? Llena tu frasco con aceite de oliva y vete. Ve donde Isaí de Belén, porque he elegido un rey para mí de entre sus hijos”.
2 Na ka mea a Hamuera, Me pehea ahau e haere ai? ki te rongo hoki a Haora, ka patua ahau e ia. Ano ra ko Ihowa, Kawea atu i tou ringa tetahi kuao kau, hei te uwha, ka mea atu, I haere mai ahau ki te patu whakahere ki a Ihowa.
“¿Cómo puedo ir a hacer eso?” preguntó Samuel. “¡Saúl se enterará y me matará!”. El Señor respondió: “Lleva contigo una novilla y di: ‘He venido a sacrificar al Señor’.
3 Me karanga hoki a Hehe ki te patunga tapu, a maku e whakaatu ki a koe tau e mea ai: me whakawahi ano e koe maku te tangata e korero ai ahau ki a koe.
Invita a Isaí al sacrificio, y yo te enseñaré lo que tienes que hacer. Unge para mí al que yo te diga”.
4 Na meatia ana e Hamuera ta Ihowa i korero ai, a haere ana ki Peterehema. Na ka haere mai nga kaumatua o te pa ki te whakatau i a ia me te wiri ano, a ka mea, E haere mai ana ranei koe i runga i te rangimarie?
Samuel hizo lo que el Señor le había dicho y fue a Belén. Cuando los ancianos de la ciudad le salieron al encuentro, se asustaron y le preguntaron: “¿Vienes en son de paz?”
5 Ano ra ko ia, I runga i te rangimarie: i haere mai ahau ki te patu whakahere ki a Ihowa: whakatapua koutou, ka haere tatou ki te patunga tapu. I whakatapua ano e ia a Hehe ratou ko ana tama, a karangatia ano ratou e ia ki te patunga tapu.
“Sí, vengo en son de paz”, respondió. “He venido a presentar sacrificio al Señor. Purifíquense y vengan conmigo a hacer el sacrificio”. Entonces purificó a Isaí y a sus hijos y los invitó al sacrificio.
6 A, no to ratou taenga, na ka titiro atu ia ki a Eriapa, a ka mea, He pono kei te aroaro o Ihowa tana tangata e whakawahi ai.
Cuando llegaron y Samuel vio a Eliab, pensó para sí: “¡Este tiene que ser el ungido del Señor!”.
7 Na ka mea a Ihowa ki a Hamuera, Kaua e titiro ki tona ahua, ki tona roa ranei, i a ia e tu na; kua whakaparahako hoki ahau ki a ia: e kore hoki e rite ta Ihowa ki ta te tangata titiro: he titiro hoki ta te tangata ki te kanohi; ko ta Ihowa ia he titiro ki te ngakau.
Pero el Señor le dijo a Samuel: “No te fijes en su aspecto exterior ni en su altura porque lo he rechazado. Porque el Señor no mira como los seres humanos. Los seres humanos sólo ven con sus ojos lo que está en el exterior, pero el Señor mira la forma de pensar de las personas en su interior”.
8 Katahi ka karangatia e Hehe a Apinarapa, a ka meinga kia haere atu ma te aroaro o Hamuera. Na ka mea ia, Ehara ano tenei i ta Ihowa i whiriwhiri ai.
Entonces Isaí llamó a Abinadab y lo hizo venir ante Samuel, quien dijo: “El Señor tampoco ha elegido a éste”.
9 Katahi ka meinga e Hehe a Hamaha kia haere atu. Na ka mea ia, Ehara ano tenei i ta Ihowa i whiriwhiri ai.
Entonces Isaí hizo que Simea se presentara. Pero Samuel dijo: “El Señor tampoco ha elegido a éste”.
10 Na meinga ana e Hehe ana tama tokowhitu kia haere atu ma te aroaro o Hamuera. A ka mea a Hamuera ki a Hehe, Kihai enei i whiriwhiria e Ihowa.
Isaí hizo que siete de sus hijos se presentaran ante Samuel, pero éste le dijo: “El Señor no ha elegido a ninguno de éstos”.
11 Na ka mea a Hamuera ki a Hehe, Kei konei katoa ranei au tamariki? A ka mea ia, Tenei ano tetahi, to muri rawa; na kei te tiaki hipi ia. Ano ra ko Hamuera ki a Hehe, Tonoa atu he tangata ki te tiki i a ia: e kore hoki tatou e noho ki te kai kia t ae mai ra ano ia ki konei.
Entonces le preguntó a Isaí: “¿No tienes más hijos?”. “Bueno, aún queda el más joven”, respondió Isaí, “pero está fuera cuidando las ovejas”. “Manda a buscarlo y tráelo aquí, porque no nos vamos a sentar a comer hasta que llegue aquí”, le dijo Samuel a Isaí.
12 Na, ka tono tangata atu tera, a tikina ana ia. Na, he kiri puwhero ia, he kanohi ataahua, he pai ki te titiro atu. Na ka mea a Ihowa, Whakatika, whakawahia ia, koia hoki ia.
Así que Isaí mandó a buscarlo y lo trajo delante de Samuel. Tenía una tez roja y unos ojos hermosos, y tenía buen parecer. El Señor dijo: “Ve a ungirlo, porque es él”.
13 Katahi ka mau a Hamuera ki te haona hinu, a whakawahia ana ia i roto i ona tuakana: ko te tino putanga mai o te wairua o Ihowa ki runga ki a Rawiri i taua rangi ano a ahu ake nei. Na whakatika ana a Hamuera, haere ana ki Rama.
Samuel tomó el frasco de aceite de oliva y lo ungió en presencia de sus hermanos, y el Espíritu del Señor vino sobre David con poder desde aquel día. Luego Samuel se fue y regresó a Ramá.
14 Na kua mawehe atu i a Haora te wairua o Ihowa, a ka takakinotia ona whakaaro e tetahi wairua kino no Ihowa.
El Espíritu del Señor había abandonado a Saúl, y un espíritu maligno del Señor lo atormentaba.
15 A ka mea nga tangata a Haora ki a ia, Nana, he wairua kino no te Atua te whakararu nei i a koe.
Los siervos de Saúl le dijeron: “Sin duda es un espíritu maligno de Dios el que te atormenta.
16 Na kia ki mai koa to matou ariki ki ana pononga, e tau nei i tou aroaro, kia rapua he tangata mohio ki te whakatangi hapa: kia tau mai ai te wairua kino a te Atua ki a koe, ka whakatangi ia ki tona ringa, a ka marie koe.
Danos aquí la orden de encontrar a alguien que sea bueno tocando el arpa, para que cuando el espíritu maligno de Dios venga sobre ti, pueda tocar y te sientas mucho mejor”.
17 Na ka mea a Haora ki ana tangata, Tena ra, tirohia tetahi kaiwhakatangi pai, ka kawe mai ki ahau.
Saúl dio la orden a sus siervos: “Busquen a alguien que sea bueno tocando el arpa y tráiganlo aquí”.
18 Katahi ka oho tetahi o nga taitama, ka mea, Nana, kua kite ahau i tetahi o nga tama a Hehe o Peterehema, he mohio ki te whakatangi, he toa, he pakari, he tangata hapai patu, he korero tupato, he tangata ataahua, kei a ia ano hoki a Ihowa.
Uno de los criados respondió: “Conozco a un hijo de Isaí, de Belén, que es bueno tocando el arpa. Es un hombre valiente, buen luchador, de buen hablar y guapo, y el Señor está con él”.
19 Heoi ka tono tangata a Haora ki a Hehe, hei mea, Tena a Rawiri, tau tama i nga hipi na, tonoa mai ki ahau.
Saúl envió mensajeros a Isaí, diciéndole: “Envíame a tu hijo David, el que cuida las ovejas”.
20 Na ka mau a Hehe ki tetahi kaihe, he taro te pikaunga, me tetahi ipu waina, me tetahi kuao koati, a unga ana kia kawea e tana tama, e Rawiri, ki a Haora.
Así que Isaí cargó un asno con pan, un odre de vino y un cabrito y los envió con su hijo David a Saúl.
21 Na ka tae a Rawiri ki a Haora, a tu ana i tona aroaro: a nui atu te aroha o tera ki a ia; meinga ana ia e ia hei kaimau patu mana.
David llegó a Saúl y comenzó a trabajar para él. Saúl lo apreciaba mucho, y David se convirtió en su escudero.
22 Na ka tono tangata a Haora ki a Hehe hei mea atu ki a ia, Tukua a Rawiri kia tu i toku aroaro; kua manakohia hoki ia e ahau.
Saúl envió un mensaje a Isaí, diciendo: “Por favor, permite que David siga trabajando para mí, porque estoy complacido con él”.
23 A, i nga wa i puta mai ai te wairua kino i te Atua ki a Haora, ka mau a Rawiri ki te hapa, ka whakatangi ki tona ringa: heoi ka ta te manawa o Haora, a ka marie, a mahue ake ia i te wairua kino.
Así, cada vez que el espíritu de Dios se apoderaba de Saúl, David tomaba su arpa y tocaba, y Saúl se aliviaba y se sentía mejor, y el espíritu maligno lo dejaba.

< 1 Hamuera 16 >