Apokalypsy 5
1 Le nitreako an-kavana’ i miambesatse amy fiambesatseiy ty boke-peleke misokitse añ’ate’e naho alafe’e, linite fitomboke fito.
I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata!
2 Nitreako ka ty anjely fanalolahy, nitsey am-piarañanañañe mafe ty hoe: Ia ty mañeva hanokake i boke-pelekey naho hampipoñake o fitombo’eo?
I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?”
3 Fe leo raik’ andindìñe ey tsy nahasokake i boke-pelekey ndra hahaisake aze, ndra an-tane, ndra ambane tane ao.
I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju.
4 Aa le nangoihoy ty tañy iraho amy te tsy tendreke ty mañeva hanokake naho ty hamaky i bokey ndra ty hahaisake aze.
Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.
5 Le nanao ty hoe amako ty raik’ amy androanavy rey: Ko mirovetse! Hehe, te i Liona, tarira’ i Joda Vaha’ i Davidey ty nandreketse naho mahasokake i boke-pelekey naho i fitombo’e fito rey.
A jedan od starješina reče: “Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.
6 Le naheoko te ingo nijohañe an-teñateña’ i fiambesatsey naho i raha veloñe efatse rey vaho i androanavy rey eo ty vik’ añondry hoe linenta, aman-tsifa fito vaho maso fito, i Arofon’ Añahare fito niraheñe hanitsike ty tane toiy.
I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.
7 Nimb’eo re nandrambe i boke-pelekey am-pitàn-kavana’ i miambesatse amy fiambesatseiy.
On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu.
8 Aa ie nandrambe i boke pelekey, le nibabok’ añatrefa’ i Añondriy i raha veloñe efatse rey naho i androanavy roapolo efats’ amby rey, songa nitañe marovany naho fitavonañe volamena pea ty emboke—o halali’ o noro’eoo.
A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.
9 Le nitakasy sabo vao ami’ty hoe: Mañeva azo ty mandrambe i boke-pelekey naho hampipoñake o fitombo’eo, amy t’ie linenta, vaho ty lio’o ro nahavili’ aiñe anay ho an’Andrianañahare, boak’ amy ze hene foko naho fameleke naho tariratse vaho fifeheañe;
Pjevaju oni pjesmu novu: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda;
10 naho nanoe’o fifeheañe naho mpisoroñe ho an’Andrianañahare’ay zahay, hifehe an-tane atoy.
učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.”
11 Le nitreako, naho tsinanoko amy zao ty fiarañanañan’ anjely maro niarikoboñe i fiambesatsey naho i raha veloñe rey naho i androanavy rey, ale añ’ale naho arivo añ’arivo ty ia’e,
I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća.
12 songa nampipoña-peo ami’ty hoe: Mañeva i Añondry linentay, ty handrambe lily naho vara naho hihitse naho ozatse naho hasiñe naho engeñe vaho sitra!
Klicahu iza glasa: “Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!”
13 Le tsinanoko ze hene namboareñe andindìñe ey naho an-tane atoy naho ambane’ ty tane toy ao, naho an-driak’ añe, vaho ze he’e am’iereo ao nanao ty hoe amy miambesatse amy fiambesatseiy naho amy Vik’ añondriy: Tata naho hasiñe naho engeñe vaho fifeheañe nainai’e donia! (aiōn g165)
I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: “Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!” (aiōn g165)
14 Le tinoi’ i raha veloñe efatse rey ty hoe: Amena! vaho nibaboke eo i androanavy rey, nitalaho.
I četiri bića ponavljahu: “Amen!” A starješine padnu ničice i poklone se.
