< Salamo 89 >

1 Ho saboeko nainai’e ty fiferenaiña’ Iehovà, hampahafohineko am-bava ze hene tariratse mifandimbe ty figahiña’o.
Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
2 Fa hoe iraho: mioreñe nainai’e ty fiferenaiñañe, najado’o andindiñe ao ty figahiña’o.
Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji vjernost svoju:
3 Nanoeko fañina amy jinobokoy, nifanta amy Davide mpitorokoy:
“Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
4 Hajadoko pak’añ’afeafe’e o tarira’oo, naho hatroako amo hene tariratseo ty fiambesam-panjakà’o. Selà
tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”
5 Ho rengè’ o likerañeo o halatsà’oo ry Iehovà, naho ty figahiña’o am-pivori’ o noro’oo.
Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
6 Fa ia an-dikerañe ao ty mañirinkiriñe am’ Iehovà? Ia amo ana’ o manjofakeo ty hambakambañe am’ Iehovà?
TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
7 I Andrianañahare añeveña’ ty fivori’ o noro’eo; hene ilatsa’ o miariseho’ azeo.
Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
8 Ry Iehovà Andrianañahare’ i Màroy, ia ty mañirinkiriñe azo? Ry Ià maozatseo, ohoñe’ty figahiña’o.
Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
9 Fehe’o ty fitroña’ o riakeo, ie mitroatse o alo’eo le ampipendreñe’o.
Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
10 Dinemodemo’o ty Rahabe manahake o vinonoo; binaibaim-pitàn-kaozara’o o rafelahi’oo.
ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
11 Azo o likerañeo, Azo ka ty tane toy; ty voatse toy naho ty halifora’e. Ihe ro nañoreñe iareo.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
12 Ty avaratse naho ty atimo, songa nitsenè’o; rebehe’ i Tabore naho i Kermone ty tahina’o.
sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
13 Maozatse ty sira’o, fatratse ty fità’o, mionjoñe ty fitàn-kavana’o.
Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
14 Ty havañonañe naho ty hatò ro fioreñam-piambesa’o; iatrefa’ ty fiferenaiñañe naho ty havantañañe.
Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
15 Haha t’ondaty mahafohiñe i fipoñafam-peoy, Hañavelo ami’ty fireandrean- dahara’o iereo, ry Iehovà;
Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
16 I tahina’oy ty hitreña’ iareo lomoñandro, ie onjoñe’ ty havantaña’o.
u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
17 Ihe ro enge’ ty haozara’iareo, mañonjoñe ty tsifa’ay ty fañosiha’o.
Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
18 A i Iehovà ty fikalan-defo’ay, a i Masi’ Israeley ty Mpanjaka’ay
Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
19 Teo ty nitsarae’o añ’aroñaroñe amo noro’oo, ty hoe: fa nìmbaeko i fanalolahiy; fa nonjoneko ty jinoboñe am’ ondatio,
Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
20 nitreako t’i Davide mpitoroko; i norizako amy soliko miavakeiy.
nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
21 Ho gañe ama’e ty tañako, hampaozatse aze ka ty sirako
da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
22 Tsy hamañahy aze o rafelahio, tsy hampilovilovy aze i anan-karatiañey.
Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
23 Ho demoheko añatrefa’e o rafelahi’eo, vaho ho zevoñeko o malaiñ’azeo.
Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
24 Ho ama’e ty figahiñako naho ty fiferenaiñako, ty añarako ro fañonjonañe ty tsifa’e.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
25 Hasampeko amy riakey ka ty fità’e, naho ty fitàn-kavana’e amo sakao.
Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
26 Ho kanjie’e ami’ty hoe: Ihe ro Raeko, Andrianañahareko, vaho ty lamilamim-pandrombahañe ahiko.
On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
27 Hanoeko tañoloñoloñako re ho talèm-panjaka’ ty tane toy.
A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
28 Hambenako ami’ty fiferenaiñako nainai’e, le hijadoñe ama’e ty fañinako.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
29 Haoreko tsy ho modo nainai’e o tarira’eo, ho mira amo andron-dikerañeo ty fiambesa’e.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
30 Aa naho zehare’ o ana’eo i Entakoy naho tsy mañavelo amo fepèkoo,
Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
31 naho lilare’ iareo o fañèkoo, vaho tsy mitañ’ o fandiliakoo,
ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
32 Le ho tiliheko an-kobaiñe ty fiolà’ iareo, naho am-pòfoke o tahi’ iereoo.
šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
33 Fe tsy hasintako ama’e ty fiferenaiñako, vaho tsy hivalik’ ami’ty figahiñako.
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
34 Tsy ho tivaeko i fañinakoy, ndra hañova ze naakan-tsoñiko.
Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
35 Teo ty nifantàko ami’ty hamasiñako, —zaho tsy handañitse amy Davide—
Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
36 Tsy ho modo nainai’e i tiri’ey, vaho manahake i masoandro aolokoy i fiambesa’ey;
potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
37 hioreñe nainai’e re manahake i volañey, vaho higahiñe manahake i valolombelon-dikerañey. Selà
ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
38 Fe sinoi’o añe iraho, nifarieñe, niviñera’o i noriza’oy.
A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
39 Novohe’o ty fañina’o amy mpitoro’oy; nitivae’o an-debok’ao ty sabakan-enge’e.
Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
40 Fonga tinorotosi’o o kijoli’eo narotsa’o iaby o rova’eo.
Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
41 Ikopaha’ ze hene miary eo; Andrabioña’ o mifankarine ama’eo.
Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
42 Naonjo’o ty tañan-kavana’ o malaiñe azeo; nampirebehe’o o rafelahi’e iabio;
Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
43 Mbore nafote’o i lelam-pibara’ey le tsy ampijohañe’o an-kotakotak’ ao.
Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
44 Najihe’o ty enge’e, naho navokovoko’o an-tane eo i fiambesa’ey.
Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
45 Nitomore’o o andron-katora’eo, kinolopo’o hasalaran-dre. Selà
Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
46 Pak’ombia ry Iehovà? Hietake nainai’e v’iheo? Sikala ombia ty hiforoforoa’ ty fifombo’o hoe afo?
TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
47 Tiahio ty habori’ o androkoo, akore ty hakoahañe nitsenè’o ze kila ana’ ondaty!
Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
48 Ia t’indaty veloñe tsy ho liàn-kavilasy, ho haha’e ami’ty haozara’ i kiboriy hao ty fiai’e? Selà (Sheol h7585)
Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? (Sheol h7585)
49 Aia o fiferenaiña’o haehaeo, ry Talè, ze nifantà’o amy Davide ami’ty figahiña’o?
Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
50 Tiahio ry Talè, ty fañivañivañe i mpitoro’oy, ie otroñeko añ’arañako ondaty maroo,
Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
51 ie kinizakiza’ o rafelahi’oo, ry Iehovà, ie ninjè’ iareo o lia’ i noriza’oio;
s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
52 Andriañeñe nainai’e t’Iehovà. Ie izay, naho Amena.
Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!

< Salamo 89 >