< Salamo 87 >

1 Amo vohitse miavakeo o faha’eo;
Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama
2 Kokoa’ Iehovà mandikoatse ze hene kiboho’ Iakobe o lalam-bein-Tsiôneo.
ljubi Jahve; draža su mu vrata sionska nego svi šatori Jakovljevi.
3 Raha fanjaka ty saontsieñe ty ama’o, ry rovan’Añahareo: Selà
Divote se govore o tebi, grade Božji!
4 Ho talilieko i Rahabe naho i Bavele o mahafohiñe Ahikoo; heheke ty Pilistý, naho i Tsore, miharo amy Kose; Nisamak’ añe ty raike toy.
“Rahab i Babilon brojit ću k onima što me štuju; Filisteja i Tir i narod etiopski - i oni su rođeni ondje.”
5 Fe ho volañeñe ty hoe e Tsiône ao: Intoy naho intia ro toly ama’e ao, i Andindimoneñey ty mañoreñ’ aze.
O Sionu se govori: “Ovaj i onaj u njemu je rođen! Svevišnji ga utemelji!”
6 Hañiake t’Iehovà, ho volilie’e ondatio: Nisamak’ ao toy. Selà
Gospodin će zapisati u knjigu naroda: “Ovi su rođeni ondje.”
7 Aa le hanao ty hoe o misaboo naho o mitsolio, hene ama’o o fandoparakoo.
I pjevat će igrajući kolo: “Svi su izvori moji u tebi!”

< Salamo 87 >