< Salamo 72 >

1 Toloro amy mpanjakay ty fizakà’o, ry Andrianañahare, vaho amy ana’ i mpanjakaiy ty havantaña’o,
Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu:
2 Hizaka’e an-kahiti’e ondati’oo, o mpisotri’oo an-katò.
On æe suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici.
3 Hinday fanintsiñañe am’ ondatio o vohitseo, naho havañonañe o haboañeo.
Rodiæe narodu gore mirom, i humovi pravdom.
4 Ho mei’e to o rarake am’ondatioo, ho rombahe’e ty ana’ o poi’eo, vaho ho demohe’e ty mpamorekeke.
On æe suditi nevoljnima u narodu, pomoæi æe sinovima ništega, i nasilnika æe oboriti,
5 Hañeveñe ama’o iereo naho mbe ey i androy, vaho mbe eñe i volañey, amy ze hene tariratse.
Bojaæe se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena.
6 Ie hizotso manahake ty orañe an-teteke vaho tinatake eo, hoe ereke mampiboboke ty tane.
Siæi æe kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju.
7 Hiraorao amo andro’eo o vañoñeo: vaho am-pierañerañañe vokatse ampara’ te mimosaoñe i volañey.
Procvjetaæe u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teèe mjeseca.
8 Ho fehè’e ty boak’ an-driake eñe, pak’an-driak’ añe ka; le boak’ amy sakay pak’amo olon-taneo.
Vladaæe od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih.
9 hilokoloko ama’e o mpimoneñe am-babangoañeo; vaho hitsela lemboke o rafelahi’eo.
Pred njim æe popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah æe lizati.
10 Handroroñe ama’e o mpanjaka’ i Tarsiseo naho o tokonoseo; hañenga ama’e o mpanjaka’ i Tsebà naho i Sebào.
Carevi Tarsiski i ostrvljani donijeæe dare, carevi Šavski i Savski daæe danak.
11 Eka, hibokokoa’ ze kila mpanjaka, hene fifeheañe ro hitoroñe aze.
Klanjaæe mu se svi carevi, svi narodi biæe mu pokorni.
12 Himbae’e ty rarake te mitoreo, naho i mpisotriy, vaho i tsy amam-pañimbay.
Jer æe izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoænika.
13 Hiferenaiña’e ty maifoifo naho o poi’eo, vaho ho rombahe’e ty fiai’ o mavomavoo.
Biæe milostiv ništemu i ubogom, i duše æe jadnima spasti.
14 Ho jebañe’e ami’ty famorekekeañe naho amo hasiahañeo ty fiai’iareo, fa sarotse am-pivazohoa’e eo ty lio’ iareo.
Od prijevare i nasilja iskupiæe duše njihove, i skupa æe biti krv njihova pred oèima njegovima.
15 Ho velon-dre! hatolotse aze ty volamena’ i Sebà; añonjono halaly ama’e nainai’e, andriaño lomoñandro.
Oni æe dobro živjeti, i donijeæe mu zlato iz Šave; i svagda æe se moliti za njega, i svaki æe ga dan blagosiljati.
16 ho vokats’ ampemba i taney, an-dengon-kaboañe ey, le hihelakelake hoe e Lebanone añe o havokara’eo; vaho handrevake hoe ty ahe’ i taney o boak’an-drovao.
Biæe pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaæe se klasje njezino kao Livanska šuma, i po gradovima cvjetaæe ljudi kao trava na zemlji.
17 Tsy ho tampetse nainai’e ty tahina’e; tsy ho modo aolo’ i àndroy ty tahina’e; vaho hifampitata ty ama’e ondatio, ze kilakila ondaty hanao aze soa-tata.
Ime æe njegovo biti uvijek; dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti. Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodi zvati blaženim.
18 Andriaño t’Iehovà Andrianamboatse, Andrianañahare’ Israele, Ie avao ro manao raha tsitantane.
Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa!
19 Bangoeñe nainai’e i tahina’e lifo-bolonahetsey; mañàtseke ty tane toy ty enge’e. Ie izay! naho Amena!
I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniæe se sva zemlja. Amin i amin.
20 Migadoñe eo ty ­filolofa’ i Davide, ana’ Iesae.
Svršiše se molitve Davida, sina Jesejeva.

< Salamo 72 >