Salamo 51
1 Ry Andrianañahare, matariha amy hafatraram-pikokoa’o, faopaoho o fiolàkoo amo hara’elahim-piferenaiña’oo,
Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj oèisti bezakonje moje.
2 Kotriño hitoratsike amo tahikoo, liovo amo fandilarakoo.
Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega oèisti me.
3 Apotako o fiolàkoo: vaho miatrek’ ahy nainai’e o hakeokoo.
Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom.
4 Ama’o, le ama’o avao ty nandilarako; naho nanao hatsivokarañe am-pivazohoa’o; soa te ho rendreke to t’ie mitsara, vaho vantañe te mizaka.
Samome tebi zgriješih, i na tvoje oèi zlo uèinih, a ti si pravedan u rijeèima svojim i èist u sudu svojem.
5 Toe naterak’ an-kakeo iraho, naho an-tahiñe t’ie niareñen-drene.
Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom.
6 Inao, mipay hatò añ’ova ao irehe, aa le ampandrendreho hìhitse mietake iraho.
Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost.
7 Efero an-tseva iraho, hikotritriake; ampandrò ho foty matsatsaoke te amo volovasoo.
Pokropi me isopom, i oèistiæu se; umij me, i biæu bjelji od snijega.
8 Ampitsanoño firebehañe naho hafalean-draho; soa te hiankahake o taolañe dinemo’oo.
Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro.
9 Aetaho amo tahikoo ty lahara’o, ehe fonga forò o hakeokoo.
Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja oèisti.
10 Itseneo fo vao ry Andrianañahare; le vaò añ’ovako ao ty troke migahiñe.
Uèini mi, Bože, èisto srce, i duh prav ponovi u meni.
11 Ko ahifike tsy ho añatrefa’o eo iraho, le ko apitsok’ amako i Arofo’o Masiñey.
Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene.
12 Ampolio amako ty hafalea’ i fandrombaha’oy, itohano ho aman-troke mahimbañe.
Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalaèki neka me potkrijepi.
13 Le hampahafohineko o aman-kakeoo o lala’oo, hampipoliañe o mpanan-tahiñeo.
Nauèiæu bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi æe se obratiti.
14 Hahao ami’ty lio-màlin-draho, ry Andrianañahare, Andrianañaharem- pandrombahañ’ ahikoy; le ho saboen-delako o havantaña’oo.
Izbavi me od krvi, Bože, Bože, spasitelju moj, i jezik æe moj glasiti pravdu tvoju.
15 O Talè, sokafo o soñikoo hitaroñam-bavako ty fandrengeañ’ Azo
Gospode! otvori usta moja, i ona æe kazati hvalu tvoju.
16 Toe tsy mahafale Azo o soroñeo, fa ho nibanabanaeko; tsy no’o o soroñe oroañeo.
Jer žrtve neæeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš.
17 Ty soron’ Añahare, le troke mihoto; tsy ho sirikae’o ry Andrianañahare, ty arofo rofotse naho mikoretse.
Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože.
18 Hasoao i Tsiône ami’ty fatariha’o; atroaro o kijoli’ Ierosalaimeo.
Po dobroti svojoj, Gospode, èini dobro Sionu, podigni zidove Jerusalimske.
19 Izay vaho ho no’o o sorom-bantañeo: o soroñe oroañeo naho soroñ’ añoñeo; le hengaeñe bania ambone’ i kitreli’oy.
Onda æe ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda æe metati na žrtvenik tvoj teoce.
