< Salamo 36 >

1 Mivolañe an-karatiañe an-tro’e ao ty Tsivokatse. Toe tsy aolo’ o maso’eo ty fañeveñañe aman’ Añahare.
Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem.
2 Mitsiriry ty vata’e o maso’eo, ie maharendreke te mavoeñe o sata’eo.
Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj.
3 Tahiñe naho hakalita­hañe o fivolam-bava’eo; nado’e ty hihitse tsy anoe’e ty hasoa.
Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro.
4 Mikitro-karatiañe an-tihi’e eo, mijohañ’ ami’ty lalañe tsy mahasoa; tsy rihie’e ty haloloañe.
Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko.
5 Ry Iehovà, ­mahatakatse an-dikerañe ao ty fiferenaiña’o, an-drahoñe eñe ty figahiña’o.
Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
6 Manahake o vohitse ra’elahio ty havantaña’o, miheotse o fizaka’oo, ry Iehovà, Hene ambena’o ndra ondaty ndra biby.
Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode!
7 Fanjaka ty fiferenaiña’o, ry Andrianañahare! vaho mipalitse an-talinjon’ela’o ao o ana’ ondatio;
Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se.
8 Ie anjañe ami’ty havokara’ o anjomba’oo, vaho ampikamae’o añ’oñen-karavoravoa’o.
Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš.
9 Fa ama’o ty rano itsititiahan-kaveloñe; an-kazavà’o ao ro ahaoniña’ay hazavàñe.
Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost.
10 Toloño amo mahafohiñ’Azoo ty fiferenaiña’o; naho amo vañon-trokeo ty havantaña’o.
Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca.
11 Ee te tsy homb’amako ty tombom-pinevonevoke, vaho tsy hanao soik’ ahy ty tañan-do-tsereke.
Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja.
12 Mifitake ey o mpanao ratio, naronje ambane, tsy hitroatse ka.
Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati.

< Salamo 36 >