Salamo 147
1 Treño t’Ià! Amy te soa ty fijejoañe aman’ Añaharentika; toe fanjàka naho mañeva ty fandrengeañe Aze.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 Ampitomboe’ Iehovà t’Ierosalaime: atonto’e o añombelahi-mavo’ o nte-Israeleoo.
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 Jangane’e ty mikoretse añ’arofo, ho bandie’e o fere’eo.
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 Volilie’e ty ia’ o vasiañeo; songa kanjie’e ami’ty añara’e.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 Jabahinake i Talèn-tikañey, ra’elahy an-kafatrarañe; tsy taka-jehèñe ty hilala’e.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Tohaña’ Iehovà o mirèkeo, gorè’e an-tane ty lo-tsereke.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Sabò am-pañandriañañe t’Iehovà; Rengeo t’i Andrianañahare am-piarahañe marovany,
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 Ie ty mpandafike rahoñe an-dikerañe eñe, naho mpañajary orañe an-tane atoy, naho mampitiry ahetse am-bohitse ey.
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 Fahana’e hàneñe o bibio, naho o ana-koàke migagakeo.
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 Tsy ty haozara’ o soavalao ty mahahaha Aze, tsy ty kitson-dahilahy ro ifalea’e.
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 Ondaty mañeveñe ama’eo ro noro’ Iehovà, o mpitamà ty hafatram-pikokoa’eo.
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Rengeo t’Iehovà, ry Ierosalaime; onjono t’i Andrianañahare’o, ry Tsiône.
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 Fa nampifatrare’e o sikadan-dalam-bei’oo; tahie’e o ajalahy ama’oo.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 Ampierañerañe’e o efe-tane’oo, vaho ampieneña’e ampemba soa.
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 Ahitri’e mb’an-tane atoy o fetse’eo, mipirirìtse o taro’eo.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 Anjotsoa’e oram-panala hoe volon’ añondry; afiafia’e hoe lavenoke ty fanala.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 Afitse’e ami’ty minjikio’e ty havandra’e, ia ty mahafijohañe miatreke ty fangoratsaha’e.
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 Irahe’e mb’eo o tsara’eo le mitranake iereo; ampitiofe’e o tio’eo, vaho ampidoañe’e rano.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 Talilie’e am’ Iakobe ty tsara’e; am’ Israele o fañè’eo naho o fepè’eo.
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Tsy nanoe’e izay o tane ila’eo; tsy fohi’ iereo o nafè’eo. Treño t’Ià.
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
