< Salamo 132 >

1 Sabo-Pionjonañe Ry Iehovà, tiahio t’i Davide ty amo falovilovia’eo.
Hodočasnička pjesma.
2 Ty nifantà’e am’ Iehovà, ty nititiha’e amy Tsitongerè’ Iakobey:
Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
3 Toe tsy hizilik’ an-kibohon- trañoko ao raho ndra hijoñe am-pandreako nivelareñe ho ahiko ao:
“Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
4 Tsy homeiko roro o masokoo, tsy hidrodreke o voho-masokoo,
neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
5 ampara’ te ­hahatreavako toetse t’Iehovà, akiba ho a i Tsitongerè’ Iakobey.
dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”
6 Jinanji’ay e Efrata izay, tendrek’ an-kodobo’ i alay:
Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
7 Antao hionjoñe mb’an-Kivoho’e ao; antao hitalaho am-pitongoàm-pandia’e eo.
Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
8 Miongaha ry Iehovà, miheova mb’am-pitofà’o mb’eo, Ihe naho i vatam-pañinan-kaozara’oy.
“Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
9 Ho lafihen-kavantañañe o mpisoro’oo, hipoñak’ an-kaehake o noro’oo.
Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
10 Ty amy Davide mpitoro’oy, ko ampitolihe’o añe ty lahara’ i noriza’oy.
Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”
11 Nifanta mahity amy Davide t’Iehovà, vaho tsy hafote’e, ty hoe: Hampiambesareko ami’ty fiambesam-panjakà’o eo ty boak’ am-pañova’o ao;
Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
12 lehe ambe’ o ana’oo i fañinakoy naho ty taroko anareko iareo, le hiambesatse amy ­fiambesam-panjaka’oy nainai’e o ana’ iareoo.
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.”
13 Toe jinobo’ Iehovà ty Tsiône, i fañiria’e ho fimoneña’ey:
Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
14 Etoy ty fitofako nainai’e tsy modo; atoa ty himoneñako, fa fisalalàko—
“Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
15 Hogogoeko ty riha’e, ho eneñeko mahakama o mahàtra’eo.
Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
16 Hampisikineko fandrombahañe o mpisoro’eo, hisabo an-drebeke o noro’eo.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
17 Ao ty hampitiriako ty tsifa’ i Davide; ao ty nañajariako failo’ i norizakoy.
Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
18 Haombeko hasalarañe o rafelahi’eo, fe hipelapelatse añambone’e eo ty sabaka’e.
U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.”

< Salamo 132 >