< Salamo 126 >
1 Sabo-Pionjonañe Ie mampoly ty fandrohiza’ i Tsiône t’Iehovà; le hanahake te mañinofy tikañe.
Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.
2 Hitsitsihe’ ty hehe o falien-tikañeo, naho ty rebeke o famelen-tikañeo; vaho hisaontsieñe amo fifeheañeo ty hoe: Nanao raha jabajaba ho a iareo t’Iehovà.
Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.
3 Eka, nitolora’Iehovà raha ra’elahy, lifo-kaehake tikañe.
Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.
4 Afotero ty haondevo’ay ry Iehovà, manahake o torahañe atimo añeo.
Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.
5 Hitoly sabo an-kaehake o mitongy an-drano-pihaino!
Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.
6 Ty minday tabiry ho tongiseñe am-pirovetañe ro hibalik’ an-drebeke hanese o fitoboroña’eo.
Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.