Salamo 120

1 Izaho niampoheke, le nikanjy Iehovà, vaho tinoi’e.

Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.

2 O ry Iehovà, apitsoho an-tsoñin-dremborake ty fiaiko, boak’ ami’ty lela mamañahy.

Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!

3 Inon-ty homeañ’ azo, ino ka ty hanoeñe ama’o ty lela letra’e tia?

Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?

4 ana-pale masiom-panalolahy, naho forohan’ andrabey!

Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.

5 Hankàñe amako te mañialo e Mèseke añe, naho ty fimoneñako an-kiboho’ i Kedàre ao!

Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim!

6 Loho hatr’ela’e ty nitraofam-piaiko ami’ty kivoho’ o malaim-pilongoañeo.

Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.

7 Toe mpitea filongoan-draho; fa ie ivolañako, aly avao ty onjone’ iereo.

Kada o miru govorim, oni sile na rat.