Salamo 104
1 Andriaño t’Iehovà, ry troko; ry Iehovà Andrianañahareko, jabahinake irehe, asiñe naho volonahetse ro misaroñ’ azo,
Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu.
2 ihemiholonkon-kazavañe hoe sarimbo; velare’o hoe tèmetse o likerañeo.
Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
3 Ampandrè’e an-drano ao o faham-batsa’eo, anoe’e sarete’e o rahoñeo, draidraite’e añ’ ela’ o tiokeo.
Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
4 Anoe’e ira’e o tiokeo, mpitoro’e o afo mibelañeo.
Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
5 Naore’e amo faha’eo ty tane toy, soa tsy hasiotse nainai’e donia.
Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.
6 Siniki’o hoe saroñe i lalekey; nijohañe ambone’ o vohitseo ty rano;
Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
7 Nibioñe iereo te trinevo’o, nibororoñe mb’eo ami’ty fivolan’ ampi’o;
Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
8 Nionjoñe o vohitseo, nilempotse o vavataneo, mb’amo toetse tinendre’o ho a iareoo
Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
9 Jinado’o efetse tsy hililara’e; tsy mone hibalike hañàmpo ty tane toy.
Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju.
10 Añirahe’e rano migoangoañe o goledoñeo; mikararak’ añivo’ o vohitseo;
Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode.
11 ampinome’ iereo rano o bibin-kivoke iabio; afa-karan-drano o borìke lìio.
Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju.
12 Mimoneñe añ’olo’ iereo eo o voron-dikerañeo; mivolañe an-tsinga-katae ey.
Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
13 Tondraha’e hirik’amo efe’e amboneo o vohitseo; mahaeneñe ty tane toy o vokam-pitoloña’eo.
Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
14 Ampitiria’e ahetse o añombeo, vaho añañe, vale’ ty fitoloña’ ondatio, hampahavokare’e haneñe ty tane,
Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
15 naho divay hampifale ty arofo’ ondaty, naho solike hañamendo ty lahara’e, vaho mahakama hahavaño ty arofo’e.
I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi.
16 Enen-drano o hatae’ Iehovào, o mendorave’ i Lebanone nambolè’eo,
Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.
17 ama’e ao ro anoa’ o voroñeo traño; naho ty fañaoke, anakao ty akiba’e.
Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
18 Ho a o ose lì-o o vohitse aboo; fiampiram-panaloke o tevañeo.
Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima.
19 Nanoe’e fifotoañañe i volañey; apota’ i àndroy ty toem-pitsofora’e.
Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
20 Tinendre’o i ieñey, mivotrake te haleñe ty fitingatingàña’ ze hene biby añ’ala ao.
Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
21 Mitreñe, mitsatsa hena o liona tora’eo, mipay ty hane’e aman’ Añahare.
Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
22 Ie manjirike i àndroy, mipoliotse iereo vaho mandre an-dakato’e ao.
Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
23 Miavotse mb’am-pitoloña’e mb’eo ondatio, ampara’ te haleñe.
Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera.
24 O ry Iehovà, akore ty hamaro’ o fitoloña’oo! kila nanoe’o an-kihitse; manitsike ty tane toy o vara’oo.
Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
25 Indroke i riakey, jabajaba mihenehene, ifamorohotam-biby tsy hay iaheñe— ty kede naho ty bey.
Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
26 Ama’e ty ionjonan-dakam-bey, naho i fañaneñe nitsenè’o hihisa aoy.
Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.
27 Songa mandiñ’ Azo hamahana’o haneñ’ an-tsa’e.
Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme.
28 Anjotsoa’o, le atonto’ iareo, sokafe’o ty fità’o, vaho hene ànjan-draha soa.
Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
29 Aeta’o ty lahara’o, le lonjetse iereo; sintone’o ty kofò’e, le mihomake mimpoly an-debok’ ao.
Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se.
30 Irahe’o t’i Arofo’o, mioreñe iereo, vaho vaoe’o ty tarehe’ ty tane toy.
Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
31 Tsy mb’ia ho modo ty enge’ Iehovà; ho rebehe’ Iehovà o fitoloña’eo,
Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
32 Mampititititike ty tane toy te vazohoe’e, mahatoeñe o vohitseo te edrè’e.
On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
33 Ho saboeko t’Iehovà kanao mbe velon-draho; ho rengèko an-tsabo t’i Andrianañahare katao mbe mahakofòke.
Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god.
34 Toe mamy t‘ie itsakoreakoo, ifaleako t’Iehovà.
Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu.
35 Ho mongoreñe an-tane atoy o mpanan-tahiñeo le tsy ho eo o lo-tserekeo. Andriaño t’Iehovà, ry troko. Treño t’Ià.
Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!
