Ohabolana 8

1 Tsy mikoike hao ty hihitse, tsy mañonjom-piarañanañañe hao ty hilala?

Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj?

2 An-kaboañe ey, añ’olon-dalañe eo, am-pitsileañe eo ty ijohaña’e;

Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji,

3 añ’ilan-dalam-bein-tsariran-drova eo ami’ty fiziliha’ o lalam-beio ty ikoha’e ty hoe:

Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe:

4 Ry ondatio, ikanjiako, ty feoko mb’amo ana’ ondatio.

Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim.

5 Ry trentrañeo, mioha hakarafitoañe; naho, ry seretseo, mandrendreha an-troke.

Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se.

6 Mitsanoña hitaroñako raha aman-kasiñe; vaho hañakatse volam-bantañe kanao misokake o soñikoo;

Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo.

7 Hivolan-katò ty vavako; fa tiva amo soñikoo o haratiañeo.

Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost.

8 Songa mahity o entam-bavakoo, tsy ama’e ty mikeloke ndra mengoke.

Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno.

9 Ie vantañe amy mahihitsey vaho mahity ami’ty maha-onin-kilala.

Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje.

10 Rambeso o fañòhakoo, fa tsy volafoty; naho ty hilala fa tsy volamena nitsoheñe;

Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato.

11 Fa lombolombo’ o hangeo ty hihitse, vaho tsy eo ty salalaeñe mañirinkiriñ’aze.

Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom.

12 Izaho, hihitse, ro miharo-toboke ami’ty filieram-batañe, vaho manjo hilala naho fitalifirañe.

Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim.

13 Malain-karatiañe ty fañeveñañe am’ Iehovà. hejeko ty firengeañe, ty fibohabohañe, ty satan-karatiañe, naho ty vava mitera.

Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka.

14 Amako ty fanoroañe, naho ty hihitse do’e, Izaho o hilalao; ahy o haozarañeo.

Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila.

15 Izaho ty ifehea’ o mpanjakao, naho anoa’ o mpifeheo lily vantañe.

Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu.

16 Izaho ty ifeleha’ o mpifelekeo naho o roandriañeo, ze hene mpizaka-to.

Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske.

17 Kokoako ze mikoko ahiko, naho handrèndrek’ ahy ze mitsoek’ ahy.

Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me.

18 Rekets’ amako ty vara naho ty asiñe; hanàñañe tsy modo naho havañonañe.

U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda.

19 Soa te amo volamenao ty havokarako eka ndra volamena ki’e, vaho ambone’ ty volafoty jinoboñe o firegoregoakoo.

Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra.

20 Manjotik’ an-dalam-bantan-draho, añivo o oloñolon-kavantañañeo,

Putem pravednijem hodim, posred staza pravice,

21 hampandovàko vara o mpikoko ahio, naho hatseheko o kipondi’ iareoo.

Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.

22 Tsinene’ Iehovà raho ho fifotoran-dala’e, ty valoham-pitoloña’e haehae zay.

Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.

23 Tsietoimoneke izay ty nañorizañ’ ahiko, tam-baloha’ey, taolo te nioreñe ty tane toy.

Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje.

24 Ie mboe tsy teo o lalekeo ty niterahañ’ ahy, ie mboe tsy nidoadoañan-drano o loharanoo.

Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom.

25 Ie mboe tsy nipetake o vohitseo, taolo o tambohoo, te naterake;

Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;

26 Ie mboe tsy niforoñe’e ty tane toy naho o hivokeo, ndra ty deboke valoha’ ty tane toy.

Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom;

27 Ie nampijadoñe o likerañeo, teo iraho, Ie nanokitse ty bontoly ami’ty tarehe’ i lalekey eñe,

Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom.

28 Ie natobe’e an-toe’e ey o likerañ’ amboneo, naho nampitosire’e o loha-rano’ i làlekeio.

Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu;

29 Ie nifahera’e i riakey, tsy handilara’ o ranoo i nandilia’ey; ie tinendre’e o faha-ty tane toio,

Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji;

30 Le nirekets’ ama’e iraho fa natokisañe, naho nampifaleako lomoñandro, nainai’e nirebek’ aolo’e.

Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda;

31 Nihisa an-tanem-pimoneña’e vaho nahaehak’ ahy o ana’ ondatio.

Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim.

32 Ie amy zao, ry anake, mitsendreña ahy: Haha ze mañorike o lalakoo.

Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih.

33 Mitsanoña fañòhañe naho mahihira, vaho ko mifoneñe.

Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti.

34 Haha t’indaty mitsendreñe ahy, ty misary nainai’e an-dalam-beiko eo mandiñe an-dahin-dalako eo.

Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih.

35 Ze tendrek’ ahiko tendre-kaveloñe, vaho tolora’ Iehovà fañisohañe;

Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda.

36 Fe ze losotse ahy mijoy vatañe; fonga mikoko havilasy ze malaiñe ahy.

A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.