Ohabolana 29
1 Haitoañe aniany, tsy amañ’aoly, ty gan-katoke beteke endahañe.
Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa.
2 Ie miraorao o vantañeo, mirebeke ondatio, fa ie mifehe ty lo-tsereke, miñeoñeoñe ondatio.
Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.
3 Mahaehak’ an-drae t’indaty mikoko hihitse, fe mampianto vara ty mpiaman-tsimirirañe.
Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.
4 Ampijadoña’ i mpanjakay an-katò ty tane’e, fe mihotrake t’ie mandrambe vokàñe.
Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće.
5 Mandafike harato ho am-pandia’e eo t’indaty mitsiriry rañetse.
Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.
6 Fiolàñe ty mamandrike i lo-tserekey, fe misabo naho mirebeke ty mahity.
U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se.
7 Haoñe’ ty vantañe ty zo’ o rarakeo, fe tsy apota’ i lo-tserekey i hilala zay.
Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju.
8 Mamofotse ty rova, ondaty mañivañivao, fe mampivio-kabosehañe o mahihitseo.
Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.
9 Ie mifandietse ami’ty dagola ty mahihitse, le ifanampea’ ty filoroloroañe naho fanivetiveañe tsy mijihetse.
Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.
10 Heje’ o mpampiori-dioo ty vañoñe; le i vantañey, paia’ iareo ty fiai’e.
Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu.
11 Fonga abora’ i dagolay ty tro’e, fe kalaña’ i mahihitsey am-pianjiñañe ao ty aze.
Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.
12 Ie mañaom-bande ty mpifehe, miha raty iaby o roandria’eo.
Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake.
13 Ty fihambaña’ i rarakey naho o mpamorekekeo: Iehovà ty mañazava ty fihaino’ i roe rey.
Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči.
14 Ie mizaka o rarakeo an-kahiti’e ty mpanjaka, le hijadoñe kitro añ’afe’e i fiambesa’ey.
Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka.
15 Mpanolo-hihitse ty kobay naho ty endake, fe manalatse rene ty anake manao tsidaredare.
Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju.
16 Ie mionjoñe o tsivokatseo, mitombo ty fiolàñe, fe ho sambae’ i vañoñey ty fifotsaha’ iareo.
Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.
17 Lilovo ty ana’o, le hampanintsiña’e, vaho hampinembanembae’e ty arofo’o.
Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.
18 Ie po-aroñarom-pitokiañe, le hahifi’ ondatio añe ty filieram-batañe, haha ka ze mahatan-Kàke.
Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!
19 Tsy mahafanoro ty ondevo t’ie saontsieñe avao, ndra te azo’e tsy haoñe’e.
Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća.
20 Inao t’indaty taentaeneñe am-pisaontsi’e, bey fitamàñe ty dagola te ama’e.
Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.
21 I mañaonkaom-pitoroñe boak’amy faha-ajaja’eiy, ro hanjo aze mpandova am-para’e.
Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan.
22 Mpitrobo fitribahañe ty boseke, vaho lako fiolàñe ty mpidabadoa.
Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe.
23 Mamotsake ondaty ty habohaboha’e, fe asiñeñe ty mpireke añ’arofo.
Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
24 Malaim-batañe ty mpireketse ami’ty mpampikametse, tsanoña’e i sisìy, f’ie tsy mitalily.
Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.
25 Miafara ho fandrike ty fihembañañe ama’ ondaty; fe honjoneñe ty miato am’ Iehovà.
Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.
26 Maro ty mipay ty fañisoham-pifehe, fa Iehovà ro ahazoa’ t’indaty to.
Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.
27 Tiva amo vañoñeo t’indaty tsy to; fe veta amy lo-tserekey ty vantañe am-pañaveloa’e.
Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.
