< Ohabolana 16 >

1 A ondatio ty fisafirin-arofo, fe a Iehovà ty famaleam-pameleke.
Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti.
2 Malio am-pihaino’ ondaty ze hene sata’e, fa mpandanja arofo t’Iehovà.
Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove.
3 Apoho am’ Iehovà o fitoloña’oo, le hijadoñe o safiri’oo.
Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje.
4 Kila tsinene’ Iehovà ho ami’ty fanoa’e, ndra o lo-tserekeo ho an-tsan-kòheke.
Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan.
5 Fonga tiva am’ Iehovà o mpibohabohao, tsy kalafo t’ie tsy ho po-lafa.
Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ.
6 Mampijebañe fiolañe ty fiferenaiñañe naho ty hatò, Fisitahañe ami’ty raty ty fañeveñañe am’ Iehovà.
Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla.
7 Ie no’ Iehovà ty sata’ ondaty, le hampanintsiñe’e o rafelahi’eo.
Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove.
8 Hàmake ty kedekede an-kavañonañe, ta ty tambe bey tsy an-kahiti’e.
Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom.
9 Misafiry ty lala’e ty tro’ ondaty, fe tehafe’ Iehovà o lia’eo.
Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove.
10 Fañentoan’ Añahare ty am-pivimbi’ i mpanjakay; tsy hiota ty falie’e te mizaka.
Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neæe pogriješiti usta njegova.
11 A Iehovà o vatom-pandanja naho balantsio; hene sata’e o vato an-koroñeo.
Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo.
12 Tiva amo mpanjakao ty mpanao raty, fa norizañe an-kahiti’e i fiambesa’ey.
Gadno je carevima èiniti nepravdu, jer se pravdom utvrðuje prijesto.
13 Mahafale o mpanjakao ty fivimby mahity, vaho isohe’e ty misaontsy an-kavantañañe.
Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo.
14 Mpisangitrike fikoromahañe ty haviñeram-panjaka, fe hampanintsiñe aze t’indaty mahihitse.
Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar èovjek ublažiæe ga.
15 Haveloñe ty filoeloean-daharam-panjaka, naho hoe rahoñe minday oran-dohataoñe ty fañisoha’e.
U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem.
16 Soa hatò ty ahazoan-kihitse ta ty volamena! naho ty hijobon-kilala te ami’ty volafoty.
Koliko je bolje teæi mudrost nego zlato! i teæi razum koliko je ljepše nego srebro!
17 Ty ihankaña’e haratiañe ro lala’ o vantañeo, vaho mahavontitits’ aiñe ty mahambeñe i lia’ey.
Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj.
18 Miaolo ty firotsahañe ty firengevohañe, vaho iaoloa’ ty troke miebotsebotse ty fihotrahañe.
Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast.
19 Hàmake te mpiamo rarake an-troke mirekeo, ta te mitraok’ amo mifanjara o kinopake am-pibohabohañeo.
Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima.
20 Hene hanjo hasoa ze mañaoñe i tsaray, haha ty miato am’ Iehovà.
Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu.
21 Atao mahatsikarake ty mahihitse añ’arofo; mahafañosike fañòhañe ty saontsy malea.
Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku.
22 Ranon-kavelo migoangoañe ty hilala amy ze manañ’aze; fe hagegeañe ty fandafàñe i dagola.
Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je.
23 Mañòke ty falie’ i mahihitsey ty tro’e, vaho tompea’e fañòhañe o fivimbi’eo.
Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem.
24 Hoe papy tantele ty saontsy mampanintsy, mamy añ’arofo naho mampijangan-taolañe.
Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima.
25 Eo ty lalañe atao’ t’indaty ho vantañe, fe fikoromahañe ty figadoña’e.
Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
26 Mifanehake ho aze ty fiai’ ondaty, vaho azim-palie’e.
Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova.
27 Mikabo-draha t’i Beliale1, afo misolebotse ty am-pivimbi’e ao.
Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali.
28 Mampiboele hotakotake t’indaty mengoke, mampifanarake mpiatehena ty bisibisike.
Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje.
29 Risihe’ t’indaty piaroteñe ty rañe’e, vaho kozozote’e mb’an-dalan-tsy soa.
Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar;
30 Mikinia raha mengoke ty mpipie maso, vaho mampifetsake haratiañe ty mpimontso.
Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo.
31 Sabakan-engeñe ty maroi-foty; oniñe an-dalan-kavañonañe eo.
Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom.
32 Lombolombo ty fanalolahy ty malaon-kaviñerañe, vaho ambone’ ty mpitavañe rova ty mahafeleke ty tro’e.
Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad.
33 Tora-tsato-piso am-pe, Iehovà avao ro Mpanampake.
Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.

< Ohabolana 16 >