< Ohabolana 16 >

1 A ondatio ty fisafirin-arofo, fe a Iehovà ty famaleam-pameleke.
Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti.
2 Malio am-pihaino’ ondaty ze hene sata’e, fa mpandanja arofo t’Iehovà.
Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
3 Apoho am’ Iehovà o fitoloña’oo, le hijadoñe o safiri’oo.
Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti.
4 Kila tsinene’ Iehovà ho ami’ty fanoa’e, ndra o lo-tserekeo ho an-tsan-kòheke.
Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.
5 Fonga tiva am’ Iehovà o mpibohabohao, tsy kalafo t’ie tsy ho po-lafa.
Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
6 Mampijebañe fiolañe ty fiferenaiñañe naho ty hatò, Fisitahañe ami’ty raty ty fañeveñañe am’ Iehovà.
Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
7 Ie no’ Iehovà ty sata’ ondaty, le hampanintsiñe’e o rafelahi’eo.
Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim.
8 Hàmake ty kedekede an-kavañonañe, ta ty tambe bey tsy an-kahiti’e.
Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom.
9 Misafiry ty lala’e ty tro’ ondaty, fe tehafe’ Iehovà o lia’eo.
Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.
10 Fañentoan’ Añahare ty am-pivimbi’ i mpanjakay; tsy hiota ty falie’e te mizaka.
Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti.
11 A Iehovà o vatom-pandanja naho balantsio; hene sata’e o vato an-koroñeo.
Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
12 Tiva amo mpanjakao ty mpanao raty, fa norizañe an-kahiti’e i fiambesa’ey.
Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje.
13 Mahafale o mpanjakao ty fivimby mahity, vaho isohe’e ty misaontsy an-kavantañañe.
Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.
14 Mpisangitrike fikoromahañe ty haviñeram-panjaka, fe hampanintsiñe aze t’indaty mahihitse.
Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži.
15 Haveloñe ty filoeloean-daharam-panjaka, naho hoe rahoñe minday oran-dohataoñe ty fañisoha’e.
U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom.
16 Soa hatò ty ahazoan-kihitse ta ty volamena! naho ty hijobon-kilala te ami’ty volafoty.
Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.
17 Ty ihankaña’e haratiañe ro lala’ o vantañeo, vaho mahavontitits’ aiñe ty mahambeñe i lia’ey.
Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.
18 Miaolo ty firotsahañe ty firengevohañe, vaho iaoloa’ ty troke miebotsebotse ty fihotrahañe.
Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
19 Hàmake te mpiamo rarake an-troke mirekeo, ta te mitraok’ amo mifanjara o kinopake am-pibohabohañeo.
Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
20 Hene hanjo hasoa ze mañaoñe i tsaray, haha ty miato am’ Iehovà.
Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.
21 Atao mahatsikarake ty mahihitse añ’arofo; mahafañosike fañòhañe ty saontsy malea.
Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje.
22 Ranon-kavelo migoangoañe ty hilala amy ze manañ’aze; fe hagegeañe ty fandafàñe i dagola.
Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.
23 Mañòke ty falie’ i mahihitsey ty tro’e, vaho tompea’e fañòhañe o fivimbi’eo.
Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
24 Hoe papy tantele ty saontsy mampanintsy, mamy añ’arofo naho mampijangan-taolañe.
Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
25 Eo ty lalañe atao’ t’indaty ho vantañe, fe fikoromahañe ty figadoña’e.
Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
26 Mifanehake ho aze ty fiai’ ondaty, vaho azim-palie’e.
Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.
27 Mikabo-draha t’i Beliale1, afo misolebotse ty am-pivimbi’e ao.
Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.
28 Mampiboele hotakotake t’indaty mengoke, mampifanarake mpiatehena ty bisibisike.
Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.
29 Risihe’ t’indaty piaroteñe ty rañe’e, vaho kozozote’e mb’an-dalan-tsy soa.
Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put.
30 Mikinia raha mengoke ty mpipie maso, vaho mampifetsake haratiañe ty mpimontso.
Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost.
31 Sabakan-engeñe ty maroi-foty; oniñe an-dalan-kavañonañe eo.
Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.
32 Lombolombo ty fanalolahy ty malaon-kaviñerañe, vaho ambone’ ty mpitavañe rova ty mahafeleke ty tro’e.
Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.
33 Tora-tsato-piso am-pe, Iehovà avao ro Mpanampake.
U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.

< Ohabolana 16 >