Matio 14
1 Ie henane zay, jinanji’ i Heroda mpifehe ty talily Iesoà;
U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa
2 le hoe re amo mpitoro’eo: Iantofako t’ie i Jaona Mpandipotse ro manao o raha tsitantane zao.
pa reče svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.”
3 Amy te nitsepahe’ i Heroda t’i Jaona le rinohi’e am-balabey ao t’ie nañendak’ aze tsy hañenga i Herodiasy ho valy, amy t’ie fa vali’ i rahalahi’ey,
Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.
4 hoe t’i Jaona tama’e: Faly ama’o izay.
Jer Ivan mu govoraše: “Ne smiješ je imati!”
5 Aa le inao, te ho namono aze t’i Heroda, fe nihembañe amy lahialeñey, fa nimpitoky am’iereo t’i Jaona.
Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
6 Ie amy takatakam-paniahiañe ty nisamahañe i Heroday le kinoi’e hitrao-pikama ama’e o roandria’ i fifelehañey; nitsinjake añivo’ iereo ty anak-ampela’e le niehake t’i Heroda,
Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.
7 kanao nampitamae’e am-panta te ho mea’e aze ze ihalalia’e.
Zato se zakle dati joj što god zaište.
8 Aa ie nitoroan-drene’e le nangataha’e ty añambone’ i Jaona Mpandipotse am-panake.
A ona nagovorena od matere: “Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”
9 Nimoremoretse amy zao i mpanjakay, fe ty amy fanta nanoe’e añatrefa o nambarañeo, le linili’e te hanoeñe;
Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.
10 vaho nampihitrife’e ty hamonoañe i Jaona am-porozò ao.
Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.
11 Nendese’ iereo am-panake ty añambone’e, naho natolotse amy somondraray vaho natolo’ i somondraray aman-drene’e.
I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
12 Nimb’eo o mpiamy Jaonao nitakoñe i fañòvay naho nalenteke vaho natalili’ o mpiokeo amy Iesoà.
A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
13 Ie jinanji’ Iesoà, le nienga an-dakañe nimb’ an-tane bangìñe e Iehoda añe. Aa ie tsinano’ i màroy, le norihe’ iereo boak’ amo rova iabio.
Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.
14 Ie niavotse le nivazoho’e amboho’e ey i lahialeñey naho niferenaiña’e vaho nampijangañe’e ze hene narare ama’e.
Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
15 Ie hariva, niheova’e o mpiama’eo nanao ty hoe ama’e: Babangoañe ty atoy naho fa miroñe; apoho higodañe mb’amo tanàñeo i maroy hitoha ze sindre ipaia’e.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.”
16 Fe hoe t’i Iesoà: Ino ty hiavota’ iareo? anjotsò mahakama.
A Isus im reče: “Ne treba da idu, dajte im vi jesti.”
17 Hoe iareo: Tsy ama’e zahay naho tsy mofo lime naho fiañe roe.
Oni mu kažu: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.”
18 Hoe re: Endeso amako izay.
A on će im: “Donesite mi ih ovamo.”
19 Le nampiambesare’e amy ahetsey ondatio; aa ie niambesatse, le rinambe’e i mofo limey naho i fiañe roe rey, naho nañandriañe te niandra mb’ andikerañe ey, le zinara’e naho natolo’e amo mpiama’eo, vaho nazotso’ o mpiama’eo amo nitolatolakeo.
I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
20 Hene nikama naho nianjañe, nikamae’ iareo ka o fiañeo, ze nisatrieñe. Naho fa nikama le nahoro’ iareo ty nifitafita, nahapea mozete folo ro’amby.
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.
21 Ty hamaro’ o nikamao le lime arivo ty lahilahy, tovo’ izay o roakemba naho ajajao.
A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
22 Tampetse izay, nampijoñe’e an-dàkañe ao o mpiama’eo hitsake aolo aze mb’ amy rova hañaveloa’ i maroiy.
I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.
23 Ie nienga’ i lahialeñey, le niañambone vohitse vaho nitalaho, ie raike. Ie hariva nijoriñe ey avao,
A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
24 i lakañey añivo’ i riakey eñe, nasiotsio’ o onjan-driakeo amy t’ie niatre-tioke.
Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.
25 Ie ami’ty fijilovañe fah’efa’ i haleñey, le niheo mb’am’iereo mb’eo t’i Iesoà nidraidraitse ambone’ i riakey.
O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.
26 Ie niisa’ o mpiama’eo nañavelo ambone rano ey, le nivorombeloñe, fa natao’ iareo ho angatse! vaho nikoaike am-pirevendreveñañe.
A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše.
27 Le natoi’ Iesoà ty hoe: Mahatokisa ry ao, izaho ‘nio. Ko hembañe,
Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”
28 Natoi’ i Petera ty hoe: O Talè, naho Ihe, ampombao mb’ama’o ambone’ o ranoo iraho.
Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!”
29 Mb’etoa, hoe t’i Iesoà. Aa le nizotso amy lakañey t’i Petera, nandia i ranoy mb’amy Iesoà mb’eo.
A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.
30 F’ie nahaoniñe ty hamafe’ i tiokey, le nianifañe naho ho nilipotse vaho nikoiake ty hoe: Talè! irombaho.
Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!”
31 Nahiti’ Iesoà amy zao ty fità’e le rinambe’e, vaho nanoa’e ty hoe: Ondaty kede fatokisañeo, ino ty nimahimahiña’o?
Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?”
32 Ie nijoñe an-dakañe ao, le nipendreñe i tiokey,
Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.
33 vaho niambane ama’e o an-dakañeo, nanao ty hoe: Toe Anan’ Añahare irehe.
A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!”
34 Tafa-tsake iereo, nitoly an-tamboho’ i Genesareta eo.
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.
35 Aa ie nahafohiñe aze ondati’ i taneio le nanitsihañe hitrike i borizañey, naho nendeseñe ama’e ze hene nisilofe’ o areteñe ankafankafao.
I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike
36 Nihalalia’ iareo ke ho no’e t’ie hitsapa ty lifin-tsiki’e; vaho songa nijangañe ze nitsapa aze.
te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.
