Marka 15
1 Ie maraindrain-tsikiake, nivory hisafiry o roandriañeo naho o mpanoki-dilio naho i sinedriona iabiy vaho o mpisorom-beio, le rinohi’ iereo t’Iesoà, naho nasese vaho natolo’ iareo amy Pilato.
Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu.
2 Aa le nañontanea’ i Pilato: Ihe hao ty Mpanjaka’ o Jiosio? Tinoi’e ty hoe: Ie i saontsi’oy.
I upita ga Pilat: “Ti li si kralj židovski?” On mu odgovori: “Ti kažeš.”
3 Nitolon-kitomboke aze ami’ty raha tsiefa o mpisorom-beio.
I glavari ga svećenički teško optuživahu.
4 Nañontane aze indraike t’i Pilato ami’ty hoe: Tsy manoiñe v’Iheo? Inao o raha maro anisia’ iareoo?
Pilat ga opet upita: “Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.”
5 Tsy nanoiñe avao t’Iesoà; le niveren-draha t’i Pilato.
A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.
6 Ie amy zao lili’e amy sabadidakey ty hamotsotse am’iereo ty mpirohy raike, ze tea’ iereo.
O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.
7 Aa le teo ty atao Barabasy, nitrao-pirohy amo mpiolao, namono ondaty amy kidý zay.
A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba.
8 Le nionjom-beo i màroy nihalaly ama’e hanao i fanoe’ey.
I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti.
9 Natoi’ i Pilato ami’ty hoe: Satri’ areo hao ty hamotsorako i Mpanjaka’ o Jiosioy?
A on im odgovori: “Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?”
10 Tali’e, nifohi’e te nasese’ o mpisorom-beio ama’e am-parahy.
Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti.
11 Fe trinobo’ o mpisorom-beio i màroy, hampañaha’e ho am’iareo t’i Barabasy.
Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu.
12 Nindrai’ i Pilato am’iereo ty hoe: Hataoko akore arè i atao’ areo Mpanjaka’o Jiosioy?
Pilat ih opet upita: “Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?”
13 Le kinorà’ iereo, ty hoe: Peho amy hatae ajaley.
A oni opet povikaše: “Raspni ga!”
14 Hoe ty nanoa’ i Pilato: Manao akore! Ino ty sata-rati’e? fe nindrai’ iereo am-pidabadoàñe ty hoe: Peho re!
Reče im Pilat: “Ta što je zla učinio?” Povikaše još jače: “Raspni ga!”
15 Aa ie te hampanintsiñe i màroy t’i Pilato, le navotso’e am’iereo t’i Barabasy naho nampandafae’e t’Iesoà vaho nasese’e ho peheñe añe.
Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
16 Nendese’o lahin-defoñeo mb’ amy kijàm-pivoriy ao re, le nikoihe’ iereo ze hene mpirai-liao.
Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu
17 Sinaro’ iereo malòmavo, naho nandrandrañe halam-patike ze nisabakañ’ aze,
i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu
18 vaho nañontane aze ty hoe: Talilio ry Mpanjaka’ o Jiosio!
te ga stanu pozdravljati: “Zdravo, kralju židovski!”
19 Linihi’ iereo am-bararata ty añambone’e naho nandrorañe naho nitongalefañe vaho nibokobokoañe.
I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena.
20 Aa ie fa nikobìheñe le nafaha’ iereo ama’e i saro malo-mavoy, naho naombe ama’e o saro’eo, vaho nakare’ iereo ho peheñe añe.
A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu.
21 Le nazi’iereo ty niary eo hirike an-kàloke añe, i Simona nte-Kirenia (rae’ i Aleksandro naho i Rofosy); hitarazo i hatae ajale’ Iesoày.
I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.
22 Le nasese’ iereo mb’amy toetse atao Golgotay mb’eo re (ze adika ty hoe: an-karandoha).
I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto.
23 Nasozo’ iereo ama’e ty divay linaro rame, fe tsy rinambe’e.
I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.
24 Le pinè’ iereo; naho zinara’ iareo an-tsato-piso o saro’eo, handrendreke ty hahazo.
Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti.
25 Amy ora faha-teloy ty nipehañe aze ambone’ i hatae ajaley.
A bijaše treća ura kad ga razapeše.
26 Pinatetse ambone’e eo ty nanisiañ’ aze ami’ty hoe: Ty Mpanjaka’ o Jiosio.
Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: “Kralj židovski.”
27 Nitrao-piradorado ama’e ty malaso roe, ty raike an-kavana’e naho ty raike an-kavia’e.
A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.
29 Songa nanirìka aze ze niary eo, nañekotseko-doha nanao ty hoe: Hoke! Ihe ho nandrotsake i Anjomban’ Añaharey naho handrafits’ aze añate’ ty telo andro,
Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: “Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana,
30 rombaho ty vata’o vaho mizotsoa amo hatae ajaleo.
spasi sam sebe, siđi s križa!”
31 Hoe ka ty tsikìke nifanoa’ o mpisorom-beio naho o mpanoki-dilio: Ie nandrombake ty ila’e ro tsy maharomba-batañe.
Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: “Druge je spasio, sebe ne može spasiti!
32 Adono hizotso amo hatae ajaleo henaneo o Norizañe Mpanjaka’ Israeleo ho isake, hiantofan-tika. Nitety aze ka o naharo nipeheñe ama’eo.
Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!” Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
33 Ie amy ora fah’ eneñey, nivotrake amy Tane iabiy ty fimoromoroñañe sikal’ ami’ty ora faha-sive.
A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.
34 Ie amy ora fahasivey le nipazake ty hoe t’Iesoà: Eloy, Eloy, lamà sabaktany, ze adika ty hoe: Andrianañahareko, Andrianañahareko, akore ty namorintseña’o ahy?
O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eloi, Eloi lama sabahtani?” To znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
35 Ie nahajanjiñe izay o ila’e nisambao, le hoe ty asa’ iareo: Inay ie, mitoka i Elia.
Neki od nazočnih čuvši to govorahu: “Gle, Iliju zove.”
36 Teo ty nilay naho nampipea vinegra ami’ty eponjy, le nasindri’e ami’ty bararata vaho naonjo’e ho sitsihe’ Iesoà, le hoe re: Adono, ho isa-tika hera homb’eo t’i Elia hanjotso aze.
A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: “Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.”
37 Le nampipoña-piarañanañañe t’Iesoà naho nirofotse ty arofo’e,
A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
38 vaho nitori-anjake ty lamba fañefe’ i Anjomban’ Añaharey, nivaki-roe boak’ ambone pak’ ambane.
I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.
39 Ie nioni’ ty mpifele-jato nijohañe aolo aze eo ty fikaiha’e naho ty fidrohota’e, le hoe ty asa’e: Toe Anan’ Añahare ondatio.
A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!”
40 Ey hoek’ ey o roakemba nisambao; ama’e t’i Miriame nte-Magdalà naho i Marie rene’ Iakobe Zai’e naho i Josese vaho i Saloma;
Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma -
41 ie nañorike naho nitoroñe aze e Galilia añe; mbore maro ty rakemba ila’e nindre-lia ama’e t’ie nigodañe mb’e Ierosaleme ao.
te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.
42 Ie fa hiròñe i androy, te andro fañalankañañe (ty andro aolo’ i Sabatay),
A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote,
43 le nimb’eo t’Iosefe nte Arimatea, asiñeñe amy Fivori-beiy naho mpitamà i Fifehean’ Añaharey, nitoañe mb’amy Pilato ao nihalaly ty fañòva’ Iesoà.
dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
44 Nilatsa t’i Pilato te inao fa nivilasy re, le kinanji’e i mpifele-jatoy, vaho nañontane he t’ie toe nivilasy.
Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro.
45 Ie nirendre’e amy mpifele-jatoy, le natolo’e am’ Iosefe i fañòvay.
Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.
46 Nikaloa’e lamba leny, le nazotso’e, naho sinafo’e amy leniy, naho nirohota’e an-donake hinaly an-damilamy, vaho namarimbarìña’e vato ty lala’ i lonakey.
Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
47 Nisambae’ i Miriame nte-Magdalà naho i Marie rene’ i Josese i nandrohotañ’ azey.
A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.
