Jaona 6
1 Ie añe, le nitsake i riake Galiliay (i atao Tiberiasiy) t’Iesoà,
Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.
2 naho norihe’ ty lahialeñe amy te nioni’ iereo o viloñe nanoe’e amo marareoo.
Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.
3 Aa le nitroa-bohitse t’Iesoà vaho niharo fiambesatse amo mpiama’eo.
A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.
4 An-titotse henane zay i Fihelañey, i sabadidak’ o Jiosioy.
Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
5 Ie niandra t’Iesoà, le nahaoniñe te nañarine aze i lahialeñey, le hoe re amy Filipo: Aia ty hikaloan-tika mofo hikamà’ o retoañe?
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?”
6 Ty hitsok’ aze ty nanoa’e izay, fa niarofoana’e ty hanoe’e.
To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.
7 Tinoi’ i Filipo ty hoe: ty mofo azom-bogady roan’ jato tsy hahaeneñe iareo t’ie songa hangala falitse.
Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.”
8 Natovo’ i Andrea, mpiama’e, rahalahi’ i Simona Petera, ty hoe:
Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:
9 Atoañe ty ajajalahy ama’ mofo hordea lime naho fiañe kedekedeke roe, f’ie haha-inoñe ondaty maro iretoañe?
“Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?”
10 Le hoe t’Iesoà: Ampiambesaro ondatio, (toe nisoa ahetse i toetsey). Aa le niambesatse ondatio—niha-lime arivo ty lahilahy.
Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.
11 Rinambe’ Iesoà i mofo rey le nañandriañe vaho zinara’e amo mpiama’eo vaho nazotso’ o mpiama’eo amo niambesatseo; nanahake izay i fiañe rey; ndra fire-fire ty nipaiaeñe.
Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.
12 Ie nianjañe, le hoe re amo mpiama’eo: Atontòno o nisisa nifitafitao, soa tsy ama’e ty hianto.
A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!”
13 Aa le nahoro’ iereo vaho nahapea haron-kisetse folo ro’amby ami’ty tsy nirì’ o nikamao amy mofo hordea lime rey.
Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
14 Ie niisa’ ondatio i viloñe nanoe’ Iesoày, le hoe iereo: Toe ie i mpitoky hizilik’ ami’ty voatse toy.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!”
15 Ie niarofoana’ Iesoà t’ie fa homb’eo hamihiñ’ aze an-tsenge hery hanao aze mpanjaka, le nivike indraike mb’am-bohitse mb’eo, ie raike.
Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
16 Ie hariva, le nizotso mb’an-driake mb’eo o mpiama’eo,
Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru,
17 nijon-dakañe hitsake i riakey mb’e Kapernaome añe. Ie maieñe, le mboe tsy niheo mb’am’iereo ey t’Iesoà.
uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.
18 Nikabo-draha i riakey ami’ty habei’ i tioke nangofofokey.
More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.
19 Aa ie fa nivey telopolo ndra roapolo-lim’ amby stadia, le naheo’ iereo te nandia ambone’ i riakey ey t’Iesoà nitotok’ i lakañey, vaho nianifañe.
Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se,
20 Aa hoe re tam’ iereo, Izaho ‘nio; ko hembañe.
a on će njima: “Ja sam! Ne bojte se!”
21 Aa le nino’ iereo ty handrambe aze an-dakañe ao vaho tafatsak’ amy zao amy nanandrifeañey i lakañey.
Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.
22 Amy loak’ àndroy, le niisa’ i maro nijohañe alafen-driakey te tsy eo ty lakañe ila’e naho tsy i raike niharoa’ o mpiama’eo fijoñe vaho tsy nitrao-pijoñe amo mpiama’eo amy lakañey t’Iesoà, fa o mpiama’eo avao ty tao.
Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami.
23 (Toe nitoly marine’ i nikamà’ iareo mofo amy nañandriaña’ i Talèiy ty lakañe ila’e hirike Tiberiasy.)
Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.
24 Aa ie nioni’ i màroy te tsy eo t’Iesoà naho o mpiama’eo, le nijon-dakañe ka, nitsake mb’e Kapernaome mb’eo hitsoeke Iesoà.
Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.
25 Ie nahaisak’ aze an-dafen-driake ey le nanoa’ iareo ty hoe: O Talè, mbia ty nitsaha’o atoy?
Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?”
26 Hoe ty natoi’ Iesoà: Itaroñako an-katò te, tsy o viloñe nioni’ areoo ty ipaia’ areo ahy, fa t’ie nikama amy mofoy vaho nianjañe.
Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.
27 Ko ifanehafañe ty mahakama mete momoke, fa i mahakama mahatañe pak’an-kaveloñe nainai’ey, i toe hazotso’ i Ana’ ondatiy, fa ie ty vinoli-tombohen’ Añahare Rae. (aiōnios g166)
Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati.” (aiōnios g166)
28 Le hoe ty asa’ iareo tama’e: Inoñe ty hanoe’ay hitoloñe amo tolon-drahan’ Añahareo?
Rekoše mu dakle: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?”
29 Hoe ty natoi’ Iesoà: Zao ty fitoroñañe an’Andrianañahare, te hatokisa’ areo i nahitri’ey.
Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.”
30 Aa le hoe iereo tama’e: Ino ty viloñe hatoro’o, hahaisaha’ay, hiantofa’ay azo? Inoñe ty ho toloñe’o?
Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?
31 Nikama mana an-dratraratra añe o roae’aio, amy pinatetse ty hoe: Nanjotsoa’e mofo boak’ andindìñe añe hikama’ iereo.
Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.”
32 Le hoe t’Iesoà tam’ iereo: Eka! to t’itaroñako te, tsy i Mosè ty nanjotso i mofo boak’ andindìñe añey, fa i Raeko ro mpanjotso ty toe mofo hirik’ andikerañe ao.
Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;
33 I mofon’ Añaharey, le i nizotso boak’ andindìñe añe manolo-kaveloñe ami’ty voatse toiy.
jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”
34 Le hoe iereo tama’e, O Talè, azotsò ama’ay nainai’e o mofo zao.
Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.”
35 Hoe t’Iesoà tam’ iereo: Izaho o mofon-kaveloñeo, tsy ho saliko ka ze mitotok’ ahy vaho tsy ho taliñiereñe ka ze miato amako.
Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
36 Fa hoe ty nanoako, toe nahaisake ahy nahareo fe tsy mañaoñe.
No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
37 Hene homb’amako ze atolon-dRaeko ahy vaho tsy ho farieko ka ze momb’amako.
Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;
38 Le tsy nivotrake boak’ andindìñe ao iraho hanao ty satriko, fa ty satri’ i nañitrik’ Ahiy.
jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.
39 Inao ty satrin-dRae nañirak’ ahy, te leo raike amy ze hene natolo’e, tsy hapoke, fa hatroako amy andro honka’ey.
A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.
40 Zao ty satrin’ arofo’ i nañitrik’ ahiy, te songa hanan-kaveloñe nainai’e ze miisake i Anakey naho miato ama’e; le izaho ty hañonjoñe aze amy andro honka’ey. (aiōnios g166)
Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.” (aiōnios g166)
41 Niñeoñeoñe ama’e o Tehodao, ty amy asa’e ty hoe: Izaho i mofo nizotso hirik’andindìñe eiy,
Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”
42 le hoe iereo: Tsy Iesoà, ana’ Iosefe v’itia, ie fohin-tika ty rae’e naho i rene’e? Akore arè i asa’e ty hoe, t’ie nizotso boak’ andindìñ’ añe?
Govorahu: “Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'”
43 Tinoi’ Iesoà ty hoe: Ko mifampiñeoñeoñe avao.
Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom!
44 Tsy eo ty mahalefe ty homb’ amako naho tsy akozozòn-dRae nañitrik’ ahy; ie amy zay, izaho ty hampitroatse aze amy andro honka’ey.
Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
45 Pinatetse amo Mpitokio ty hoe: Hene hanare’ Iehovà iareo, Sindre miheo amako ze nahajanjiñe naho niòke aman-dRae.
Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.
46 Toe ndra iaia tsy nahaoniñ’ an-dRae naho tsy i boak’ aman’ Añaharey, Ie ty nahavazoho an-dRae.
Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.
Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. (aiōnios g166)
48 Izaho o mofon-kaveloñeo.
Ja sam kruh života.
49 Nikama mana am-patrambey añe o roae’ areoo, vaho nihomake.
Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.
50 Intoy ty mofo mizotso hirik’ andindìñe ao hikamà’ ondatio tsy hihomake.
Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.
51 Izaho o mofo veloñe nizotso hirik’ andindìñeo; ndra ia’ ia mikama i mofo zay ro ho veloñe nainai’e; eka, ty nofoko i mofo hatolokoy, i banabanaeko ho ami’ty havelo’ ty voatse toiy. (aiōn g165)
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta.” (aiōn g165)
52 Aa le hoe ty lie-droko’ o Tehodao: Aia ty hanjotsoa’ t’indaty tìa i sandri’ey ho hanen-tika?
Židovi se nato među sobom prepirahu: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?”
53 Le nanoa’ Iesoà ty hoe: Eka! to t’itaroñako, naho tsy ikamañe ty nofo’ i Ana’ ondatiy naho inomañe ty lio’e, le tsy aman-kaveloñe nahareo.
Reče im stoga Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!
54 Ze mikama ty nofoko naho minoñe ty lioko ro aman-kaveloñe nainai’e, le honjoneko amy andro hengaha’ey. (aiōnios g166)
Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (aiōnios g166)
55 Fa toe hàneñe o nofokoo naho toe finomeñe ty lioko.
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
56 Ze mikama ty nofoko naho ty lioko ro mimoneñe amako vaho izaho ama’e.
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.
57 Hambañe amy nañitrifa’ i Rae veloñey ahiy, izaho veloñe aman-dRae, le ze mikama amako, izaho ty hiveloma’e.
Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.
58 Zao i mofo nizotso hirik’ andindìñey. Tsy manahake i mana nikamaen-droae’ iareo ie nihomakey; fa ho veloñe nainai’e ze mikama ty mofo toy. (aiōn g165)
Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.” (aiōn g165)
59 I hoe zay ty tsinara’e te nañoke am-pitontonañe e Kapernaomy ao.
To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.
60 Aa le maro amo mpiama’eo, ie nahajanjiñe izay, nanao ty hoe: Maràñe i tsaray, ia ty mahajanjiñe aze?
Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?”
61 Ie nioni’ Iesoà i ñeoñeo’ o mpiama’eoy, le nanoa’e ty hoe: Mahatorifik’ anahareo v’izay?
A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava?
62 Akore arè naho isa’ areo mionjoñe mb’amy nitoe’e taoloy mb’eo i Ana’ ondatiy?
A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?”
63 I Arofoy ty mahaveloñe, tsy mahasoa ndra loli’e o nofotseo; toe arofo naho haveloñe o saontsy itaroñako.
“Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.”
64 Fe tsy mañaoñe ty ila’ areo. Toe niarofoana’ Iesoà am-baloha’e o tsi-hiatoo, naho i hañenga’ azey.
“A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.
65 Le hoe re: Izay ty nitaroñako te, tsy eo ty homb’ amako naho tsy natolotse aze boak’ aman-dRae.
I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.”
66 Ie amy zay, nifoneñe tsy nindre-lia ama’e ka ty maro amo mpiama’eo.
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
67 Aa le hoe t’Iesoà amy folo ro’ amby rey, He te hisitake ka nahareo?
Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?”
68 Hoe ty natoi’ i Simona Petera: O Talè, homb’ ama’ ia v’izahaio? Ama’o o tsaran-kaveloñe nainai’eo; (aiōnios g166)
Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (aiōnios g166)
69 Fa natokisa’ay naho mahafohiñe te Ihe i Masin’ Añaharey.
I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”
70 Hoe ty nanoa’ Iesoà: Tsy izaho hao ty nijoboñe anahareo folo-ro’ambio, fe kokolampa ty raike?
Odgovori im Isus: “Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.”
71 I Jodasy ana’ i Simona nte-Kariote, mpiamy folo ro’amby rey i tsinara’ey, ie fa hañeng’ aze.
Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.
