Joba 6

1 Nanoiñe amy zao t’Iobe:

A Job progovori i reče:

2 Ee te linanja o ha’emberakoo, vaho natrao-fipoke am-balantsy ao o ha’ampohekoo!

“O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!

3 Fa ho nandikoatse ty lanja’ ze kila faseñe an-driak’ ao: Aa le nitsoretoke t’ie nivolañe.

Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.

4 Fa amako ao o ana-pale’ i El-Sadaio; inome’ ty troko ty vore’e; miatreatre ahiko o harevendreveñan’ Añahareo.

Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

5 Mitreñe hao ty borìke ly t’ie amañ’ahetse, ke mirohake hao ty añombe ambone’ i hane’ey?

TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?

6 Ho kamaeñe tsy aman-tsira hao t’ie nàmoñe? mafiry hao ty tapotin’atoly?

Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

7 Ifoneñan-troko ty hitsopeke; hoe lintseñe t’ie siloke.

Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.

8 Ehe te niazoko i halalikoy; te hatolon’Añahare i salalaekoy,

O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!

9 ee te ho non’ Añahare ty handemok’ ahiko, te ho hahà’e ty fità’e hañitoa’e ahy!

O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

10 Zao ty ho nañohò ahiko; hahavontitirako tsy aman-tretrè ty fanaintaiñañe; te tsy niliereko ty nafè’ i Masiñey.

Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

11 Aia ty haozarako te hitamà? Inoñe ty ho figadoñako, t’ie hahaliñe?

Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

12 Haozaram-bato hao ty hafatrarako? Torisike hao ty sandriko?

Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?

13 Hera tsy amako ty fañimbàñe ahiko, ke nasiotse amako ty famotsorañe?

Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?

14 Mañeva ho ferenaiñan-drañe’e ty mpisotry, ndra te napo’e ty fañeveñañe amy El-Sadai.

Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

15 Manao hakalitahan-torahañe amako o rañekoo, hoe saka misorotombake vaho mimosaoñe,

Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.

16 ie angonkòña’ i ranon-kavandray, naho am-pietaham-panala.

Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;

17 Ie matrovoke le mianjiñe, ie faosa vaho mimiañe an-toe’e.

al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.

18 Miolakolak’ am-pañaveloañe iereo, mb’an-kakoahañe mb’eo vaho mimeatse.

Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.

19 Nipaia’ o mpivovotse boak’ i Temào, nitamà’ o mpitavea’ i Sebào.

Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.

20 Nilonjetse t’ie nahatoky; nitangòke te nipok’eo.

A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.

21 Toe manahake Izay nahareo henaneo; oni’ areo ty hekoheko le miriatsandriñe.

U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.

22 Nanao ty hoe vi’raho? Añendeso, ndra, Itambezo am-bokàñe amo vara’ areoo

Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;

23 Ehe, ampipolitiro am-pitàn-drafelahy, ke: Jebaño am-pità’ o fanalolahio ty fiaiko?

iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

24 Anaro iraho, le hitsiñe; atoro ahy ty nandilarako.

Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.

25 Toe mahasibeke ty saontsy to! Fe inoñe ty ho toiñe’ ty fifanoitoi’areo?

O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

26 Ke te o reha’oo ro vente’e vaho tioke avao ty lañonam-pamoe’ piaiñe?

Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!

27 Eka, ndra iambotraha’ areo ty bode-rae vaho haletake ty rañetse.

Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

28 Ehe henteo henaneo, hera mpandañitse añ’atrefa’ areo iraho.

U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.

29 Mibalintoàña, le ko mandilatse; Eka mifosera, fa vantañe o ahikoo.

Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!

30 Manan-tahy hao ty lelako? Tsy apota’ ty lañilañiko hao ty hankàñe?

Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?