Joba 40

1 Tinovo’ Iehovà am’Iobe ty hoe,

I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe:

2 Hatretrè’ ty mpandietse hao t’i El-Sadai? Manoiña, ry mpañeretse an’ Andrianañahareo.

Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to.

3 Nanoiñe Iehovà ami’ty hoe t’Iobe:

Tada Jov odgovori Gospodu i reèe:

4 Intoy o tsy manjofakeo; ino ty hahatoiñako azo? Hampikapefe’ ty tañako ty vavako.

Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja.

5 Indraike ty nivolañeko fa tsy ho tovoñako; eka, indroe, fa tsy ho losoreko.

Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više.

6 Aa le nanoiñe Iobe t’Iehovà boak’ an-talio ao, ami’ty hoe,

A Gospod opet odgovarajuæi Jovu iz vihora reèe:

7 Midiaña hoe ondaty; hañontaneako le ihe ty hitaroñe amako.

Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj.

8 Hafote’o hao o zakakoo? Hamatse ahy irehe, hahazoa’o to?

Hoæeš li ti uništiti moj sud? hoæeš li mene osuditi da bi sebe opravdao?

9 Amam-pitàñe manahake añ’Andrianañahare v’iheo? Mahafañotrok’ am-peo hambañ’ ama’e hao?

Je li u tebe mišica kao u Boga? grmiš li glasom kao on?

10 Mihamina amañ’engeñe naho havañonañe; misaroña asiñe naho volonahetse;

Okiti se sada èašæu i velièanstvom, u slavu i krasotu obuci se.

11 Adoaño o habose’o mandopatseo; jilovo ze hene mpirengevoke vaho afotsaho.

Prospi jarost gnjeva svojega, i pogledaj sve ponosite, i obori ih.

12 Fonga rendreho ty mpibohaboha, le arèho; lialiao ambane o lo-tserekeo.

Pogledaj sve ponosite, i ponizi ih, i potri bezbožnike na mjestu njihovu.

13 Akafiro hitraofa’e an-debok’ ao; vahoro añ’etak’ ao o lahara’ iareoo.

Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu.

14 Le hiantofako ama’o te mahafandrombak’ azo o fità’o havanao.

Tada æu te i ja hvaliti da te èuva desnica tvoja.

15 Oniño hey ty Behemote, i naharoko fitseneañe ama’oy; mihinañe ahetse re manahake o añombeo.

A gle, slon, kojega sam stvorio s tobom, jede travu kao vo;

16 Heheke te am-poto-pe’e ao ty haozara’e, amo ozan-tro’eo ty hafatrara’e.

Gle, snaga mu je u bedrima njegovijem, i sila mu je u pupku trbuha njegova;

17 Atora-kitsi’e hoe talý ty ohi’e; mifamanditse iaby o talin-ozan-toha’eo.

Diže rep svoj kao kedar, žile od jaja njegovijeh spletene su kao grane;

18 Boda torisike o taola’eo, hoe tsotsò-by o kitso’eo

Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglavci kao poluge gvozdene.

19 Ie ty lohàñe amo satan’ añahareo; I namboatse azey ro mahafitotok’ ama’e am-pibara.

On je prvo izmeðu djela Božijih, tvorac njegov dao mu je maè.

20 Toe mamahan-kaneñe aze o vohitseo, amy fihisa’ o bibin-kivoke iabioy.

Gore nose mu piæu, i sve zvijerje poljsko igra se ondje.

21 Mandre ambane’ sohihy eo re, am-pipaliram-binda an-tane manginakinak’ ao.

U hladu liježe, u gustoj trsci i glibu.

22 Mañalok’ aze ty talinjo’ o ­sohihio; miarikoboñ’ aze iaby o bararata añ’olon-dranoo.

Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima.

23 Tsy ihondrahondrà’e ty fandipora’ i sakay; mahasibeke re ndra te isorotombaha’ Iordaney mb’am-bava’e.

Gle, ustavlja rijeku da ne teèe, uzda se da æe ispiti Jordan gubicom svojom.

24 Eo hao ty hahatsepak’aze te mañente; eo hao ty hahafangirike i oro’ey hampikavitse aze?

Hoæe li ga ko uhvatiti na oèi njegove? zamku mu provuæi kroz nos?