Joba 4
1 Le hoe ty natoi’ i Elifaze nte-Temane:
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
2 Hampihivivioke azo hao ty fimanea’ay rehak’ ama’o? fa Ia ty maha-lie-batañe tsy hivolañe?
“Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
3 Ingo te maro ty nanare’o, fa nampaozare’o ty fitañe mavozo.
Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
4 Fiatoa’ o mitsikapio o saontsi’oo; nampifatrare’o o ongotse mikoletrao;
riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
5 F’ie nizò azo henaneo, ihe ka ty midazidazìtse; nioza ama’o, le minevenevetse;
A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
6 Tsy o havañona’oo hao ty fatokisa’o vaho fitamà’o ty fahitin-dala’o?
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
7 Ehe, tiahio hey: Ia ty nikoromake te nalio-tahiñe? Aia ty vañoñe naitoeñe?
TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8 Aa naho o nitreakoo: hambañe ty tatahe’ ty mpitraba-karatiañe, naho ty mpitongy kilily.
Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
9 Ie mihomak’ ami’ty kofòn’ Añahare, mikoromak’ ami’ty fiforoaham-pifombo’e.
Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10 Mitromoro ty liona mireñetse ty liona romotse, fe poñafeñe o nifem-parasy tora’eo,
Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
11 Mate ty liona-lahi’e te po-tsindroke, mibarakaike ty anan-diona rene’e,
Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
12 Nasese amako añ’etake ty volañe, nitsepahen-tsòfiko ty nitangongoe’e.
Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
13 Nitsakoreñe añ’aroñaron-kaleñe, ie lampon-drotse ondatio,
Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14 Niazo ty anifan-draho, nirevendreveñe, nampititititihe’e o taolako iabio.
strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
15 Nihelañe añatrefan-tareheko eo ty angatse, niriñariña o volon-tsandrikoo.
Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
16 Nijohan-dre, fe tsy nirendreko ty vinta’e; nitroatse aolo’ o masokoo ty vente’e, nianjiñe, le inao ty fiarañanañañe nanao ty hoe:
Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17 Ho to añatrefan’ Añahare hao t’i raolombelo? halio te amy Namboatse azey hao ondatio?
'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18 Heheke ndra o mpitoro’eo tsy atokisa’e, mbore anisia’e lilatse o anjeli’eo,
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
19 Àntsake o mpimoneñe an-traño taneo, O faha’eo an-debok’ ao, ie ho pìneke aolo’ ty fizara!
kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20 Ie demok’ añivo’ ty manjirik’andro naho ty haleñe; modo kitro-katroke tsy ihaoñañe.
od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21 Tsy nombotañe an-tro’e ao hao o talin-kivoho’eo? Ie mihomak’ avao, tsy aman-kilala!
Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'
