Joba 38
1 Nanoiñe Iobe boak’ an-talio amy zao t’Iehovà ami’ty hoe:
Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
2 Ia ze o mampaieñe vere añ’enta’e tsy aman-kilalao?
“Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
3 Midiaña vania hoe ondaty; le hañontaneako, vaho ho toiñe’o.
Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
4 Taia v’iheo te najadoko o faha’ ty tane toio? Taroño kanao mahilala.
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
5 Ia ty nisafiry o zehe’eo naho fohi’o? he ia ty namavatse taly ama’e?
Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
6 Najadoñe ami’ty inoñ’ o faha’eo? ia ka ty nampitsatoke ty vato-lahi’e?
Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
7 Ie hene nitrao-pisaboañe o vasia-maraiñeo vaho fonga nipoñak’ an-drebeke o anan’ Añahareo.
dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
8 Ke ia ty nampigabeñe i riakey an-dalam-bey, ie vaho niboloañe boak’an-koviñe ao.
Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
9 Ie nitseneako saroñe an-drahoñe, naho sokotry an-kamoromoroñañe.
kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
10 Ie nafepèko o efe’eo vaho nampijadoñe ty sikada’e naho o lala’eo,
kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
11 Ami’ty hoe: Efets’ etoa ty homba’o, le tsy ilikoarañe; etoañe ty hanjirañe o onja’o mitoabotseo.
Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
12 Fa linili’o hao i maraiñey, sikal’am-pifotoran’ andro’o añe, he nampahafohine’o i fanjirik’androy hao i toe’ey,
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
13 hamihina’e o indran-taneo, hañifihañe ama’e o lo-tserekeo?
da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
14 Ie miova hoe lietse ambanem-boli-pitomboke, miboake hoe volon-tsaroñe ty vinta’e.
da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
15 Fe tanañe amo tsereheñeo ty hazavà’iareo, vaho ampipozaheñe ty sira mizonjoñe.
Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
16 Fa niziliha’o hao ty figoangoaña’ i riakey? hera nijelanjelañe an-goledo’ i lalekey?
Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
17 Fa nibentareñ’ ama’o hao o lalam-bein-kavilasio? fa niisa’o hao o lalan-talinjom-pihomahañeo?
Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
18 Apota’o hao ty fienene’ ty tane toy? abejaño naho hene fohi’o?
Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
19 Aia ty lalam-bam-pimoneña’ i hazavàñey? Naho i ieñey, aia ty akiba’e?
Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
20 Hanesea’o mb’am-pifaritsoha’e añe: hitinoña’o o lalam-ban-kiboho’e mb’eo?
da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
21 Fohi’o kanao Izay ty nisamahañ’ azo, vaho tsivatse o andro’oo!
Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
22 Fa nimoaha’o hao ty fañajañe i fanalay? Nioni’o hao ty famandroñañe o havandrao?
Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
23 I nahajako ho an-tsan-kasotriañey, ho amy andron-kotakotake naho fialiañey?
što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
24 Lalañe aia ty ifampirià’ i hazavàñey, ty ifampitsiriaria’ i tiok’atiñanañey an-tane atoy?
Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
25 Ia ty nihaly talaha ho a i fisorotombahañey, ndra ty lalan-kombà’ i àmpin-kotrokey?
Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
26 Hahavia’ ty orañe an-tane tsy ama’ondaty, ndra an-diolio pok’ olombeloñe,
da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
27 hahaeneñe i fatram-bey mangoakoakey hitovoaña’ i ahetsey hitiry?
da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
28 Manan-drae hao i orañey? Ke ia ty nampiareñe o tsopan-jonoo?
Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
29 Boak’ an-kovi’ ia o fanalao? Le i pilitem-panalan-dikerañey, ia ty nisamak’ aze?
Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
30 Ie mihagàñe hoe vato ty rano, vaho mijihetse ty tarehe’ i lalekey?
Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
31 Lefe’ o feheñe hao o silisili’ i Kimào, ndra ampibalaheñe ty vahots’ i Kesileo?
Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
32 Hampiakare’o an-tsà’e hao t’i Mazarote? Ho tehafe’o hao t’i Aiìse rekets’ o ana’eo?
u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
33 Fohi’o hao o fañèn-dikerañeo? Ho lefe’o ajadoñe hao ty fifehea’ iareo ty tane toy?
Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
34 Mahafipoña-peo mb’an-drahoñe mb’eo v’iheo, hahaliporañ’ azo an-drano bey?
Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
35 Mahafañirake hotroke v’iheo, hihiririña’e mb’eo, hanoa’iareo ty hoe: Intoan-jahay?
Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
36 Ia ty nampipoke hihitse an-troke ao? Ia ka ty nanolotse hilala añ’ arofo?
Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
37 Ia ty mahafañiake o rahoñeo ami’ty hihi’e? ke mahafañiliñe o zonjon-dikerañeo,
Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
38 ie ampibokobokoeñe ty deboke, vaho mifampipiteke o vonga’eo?
dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
39 Ho tsatsae’o haneñe hao ty liona? Ho eneñe’o hao ty hatea-hane’ o liona tora’eo,
Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
40 Ie mikoloto an-dakato ao, ie misimotse ami’ty mangongòñe ao?
na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
41 Ia ty mamahan-tsindroke o koàkeo, ie mikoaik’ aman’Añahare o ana’eo, naho mikariokariok’ avao tsy aman-kaneñe?
Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?
