Joba 30

1 Fe itsikihan-jaiko henaneo, ie tsy ho nimeiko hindrezan-droae’ iareo o amboan’ añondrikoo.

A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega.

2 Eka! hataoko ino’ ty herin-taña’ iareo? Ie fa modo ty hagañ’oza’ iareo?

A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost.

3 Miheahea naho poie’e vaho saliko iereo, draote’ iereo ty tane kànkañe ie nimontoñe naho tanan-taolo te omale.

Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta;

4 Tsindrohe’ iereo ty aña-mafaitse miharo vahon-tsoy, fihina’iareo ty vahan-jañapoly.

Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana.

5 Sinoik’ an-drolongo’e iareo, nikoraheñe hoe t’ie malaso.

Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem.

6 Aa le mimoneñe am-bavatane mampangebahebak’ ao iereo, an-dakatom-bato naho an-kadahan-tane ao.

Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu.

7 Mikoaike boak’an-drongoñe ao, mihimpok’ añ’antak’ ao.

Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu.

8 Anan-dagola, anake po-tahinañe, nasiotsiotse amy taney.

Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja.

9 Bekobekoe’ iareo iraho henaneo toe fandrabioña’ iareo.

I njima sam sada pjesma, i postah im prièa.

10 Heje’ iereo vintañe, ihankaña’ iareo, tsy apo’ iareo ty mandrora an-tareheko.

Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice.

11 Amy te navotso’e ty tàlem-pale’e le nitrofahe’e iraho, vaho ahifi’ iereo laboridy te miatrek’ ahy.

Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom.

12 Mitroatse an-kavanako eo o tora’eo; fehefehè’ iereo o tombokoo vaho atroa’ iareo amako ty satam- pandrotsaha’ iareo.

S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste.

13 Trobotroboe’ iereo o lalakoo, indrà’ iareo amako o feh’ ohatseo, ndra t’ie tsy amam-pañolotse.

Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže.

14 Mizilike hoe mb’an-jeba’e mitañataña ao iareo; Iboroboñafa’ iareo i rinotsakey le mikidiadia’ mb’etoy.

Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina.

15 Natolik’ amako o fampirevendreveñañeo; heañe’ iereo hoe tioke ty asiko; fa nihelañe añe hoe rahoñe ty fandrombahako.

Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja.

16 Ie henaneo, fa nadoañe amako ato ty fiaiko; fa mifelek’ ahy o ­andro nanotriañe ahikoo.

I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni.

17 Tsipohe’e haleñe o taolakoo, vaho tsy mitofa ty fikotekotehañe ahy.

Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.

18 Mampiroñaroña o sikikoo i fañindra’e mafey vaho vihine’e iraho manahake i kolen’ akanjokoy.

Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me.

19 Fa navokovoko’e am-potak’ ao iraho, le ninjare hoe lavenoke naho deboke.

Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo.

20 Mikaik’ imba ama’o raho fe tsy toiñe’o; miongake fe angarefa’o.

Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me.

21 Toe mpampisoañe ahy irehe: an-kaozaram-pità’o ty isareraha’o.

Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.

22 Ampionjone’o mb’amy tiokey mb’eo, naho ampiningira’o, fe atrana’o amy tio-beiy.

Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro.

23 Apotako t’ie hasese’o mb’an-kavetrahañe mb’eo, mb’añ’anjombam-pifañaoña’ ze kila veloñe.

Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima.

24 Aa tsy hañity ty fità’e hao ty am-botrim-piantoañe eo? tsy hikoik’ imba hao t’ie mizò hekoheko?

Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati.

25 Tsy nitañiako hao ty nian-kòheke? Tsy nampihontoke ty troko hao o rarakeo?

Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga?

26 Izaho nitama hasoa, pok’eo ty raty; ie nandiñe hazavàñe nihohohe’ ty ieñe.

Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak.

27 Mikokèntrekokèntreñe ty añovako ao le tsy mitofa; atreatrén-tsan-kasotriañe.

Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni.

28 Mijarabajaraba añ’ ieñe ao tsy amam-panjirik’ andro, miongak’ am-pivory naho mikaik’ imba.

Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru.

29 Fa rahalahim-panaloke iraho, rañe’ o voron-tsatrañeo.

Brat postah zmajevima i drug sovama.

30 Mikò-mainte amako ty holiko, mitsovovoke o taolakoo ami’ty hasilo’e.

Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.

31 Aa le mivali-ko feon-kontoke ty marovaniko, naho feom-pandala ty soliko

Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.