Joba 29

1 Tinoi’Iobe i lañona’ey, ami’ty hoe:

Job nastavi svoju besjedu i reče:

2 Ee t’ie nanahake o volañeo, naho o andro narovan’ Añahare ahikoo;

“O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,

3 ie niiloilo ambone’ lohako eo ty failo’e, naho i hazavà’ey ty nirangako añ’ieñe ao;

kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

4 ie tañ’andro naha añoñ’ay ahy, vaho tambone’ kibohoko eo ty firañetan’ Añahare;

kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,

5 ie mbe tamako t’i El-Sadai, naho niarikoboñ’ ahy o keleiakoo;

kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,

6 ie nisasan-kendron-dronono o liakoo, vaho nadoandoa’ o vatoo amako ty menake!

kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!

7 Ie niakatse mb’an-dalambein-drova mb’eo iraho, ie rinambeko antameañe eo i fitobohakoy.

Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

8 Nisitak’ ahiko o ajalahio te zoeñe, songa niongake ty bey vaho nijohañe;

vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.

9 Nitroatse ami’ty fivesoveso’e o roandriañeo vaho nitàm-palie.

Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

10 Nianjiñe ty fiarañanaña’ o roandriañeo, le nipitek’ an-dañilañy o famele’eo.

Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

11 Ie jinanjin-dravembia, le natao’e haha iraho, ie niisam-pihaino, le nitalily ahy;

Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.

12 amy te rinombako ty rarake nikai-drombake, i bode-rae tsy amam-pañimbay.

Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.

13 Nivotrak’ amako ty tata’ i nipetrokey, vaho nampisaboeko an-kaehake ty arofo’ o vantotseo.

Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.

14 Niombeako ty havantañañe, le nisalora’e; nanahake ty sabaka reke-tsarimbo ty havañonako.

Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

15 Ni-fihaino ami’ty fey iraho, naho fandia amo kepekeo.

Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,

16 Ni-rae’ o poie’eo, vaho nitsikaraheko ty nipaia’ i alik’amakoy.

otac ubogima, zastupnik strancima.

17 Pinekako ty famotsi’ o tsereheñeo naho tinavako amo nife’eo i nitsindrohe’ey.

Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

18 Le hoe ty fitsakoreako, t’ie hikenkañe añ’akibako ao, naho hampimiràko amo faseñeo ty androko;

Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'

19 mitsiriaria mb’an-drano o vahakoo vaho mialeñe amo tsampakoo ty zono.

Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.

20 Vao amako nainai’e ty engeko, vaoeñe an-tañako ao ty faleko.

Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'

21 Nijanjiñe naho nandiñe ahy ondatio, nianjiñe t’ie namereako.

Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.

22 Ie nilañon-draho, tsy nisaontsy iereo, nitsopatsopak’ am’iereo o entakoo.

Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.

23 Hoe orañe ty nandiñisa’ iareo ahiko; ie nipaña-palie hoe aman’ oram-panjaka.

Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.

24 Nisomilahako t’ie tsy niantoke; le tsy nazè’ iereo ty filoeloean-tareheko.

Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

25 Jinoboko ty lala hombà’ iareo vaho nitoboke hoe talè, nimoneñe hoe mpanjaka ami’ty borizà’e, manahake ty mpañohòm-pandala.

Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.