Joba 28
1 Toe ao ty lakato fitsikaraham-bolafoty naho ty toem-pitranaham-bolamena.
“Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
2 Akareñe an-debok’ ao ty viñe, le tranaheñe am-bongam-bato ty torisike.
Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
3 Fongore’e ty ieñe, tsikarahe’e pak’ am-para-piefera’e ao ty vato, an-kamoromoroñañe naho an-talinjon-kavilasy ao.
Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
4 Anokafa’e lalam-pigodañañe, lavi-pimoneñañe; andikofam-pandia, miradorado ao, mitsikadròtse lavits’ ondaty.
Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
5 Ty tane toy, ama’e ty iboaha’ ty mahakama; ambane’e ao hoe trobotroboen’ afo.
Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
6 Angalan-tsafira o vato’eo, naho volamena an-debo’e ao.
Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
7 Tsy hay o voro-pamaokeo i lalañey; tsy trea’ ty maso’ i hitikitikey.
Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
8 Tsy nilià’ o bibi-ly mpireñetseo; mbe tsy nipiapia ambone’e eo ty liona.
Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
9 Ahiti’e mb’amo vato-pilakeo ty fità’e vaho avalitaboa’e reke-bahatse o vohitseo.
Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
10 Kaohe’e amo vatoo ty talàha vaho oni-pihaino’e ze atao vara.
U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
11 Sebaña’e o torahañeo tsy hiorike; aboa’e mb’an-kazavàñe o raha nikafitseo.
Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
12 Fe aia ty hahaoniñañe hihitse? Aia ka ty toe’ o hilalao?
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
13 Tsy fohi’ondaty ty vili’e, toe tsy tendrek’ an-tane’ o veloñeo.
Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
14 hoe i lalekey, Tsy amako atoa; le hoe i riakey, Tsy amako etoa.
Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
15 Tsy ikaloam-bolamena, vaho tsy andanjàm-bolafoty.
Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
16 Tsy añoharañe ami’ty volamena’ i Ofire, ndra an-tsohame sarotse ndra safira.
ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
17 Tsy añirinkiriña’ ty volamena ndra ty kristaly, tsy tsalohem-panake volamena ki’e.
Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
18 Tsy ivolañañe ty vaton-driake ndra vato-soa; ambone’ o hangeo ty fikaloan-kihitse.
Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
19 Tsy oharañe ama’e ty pit-dae’ i Kose, tsy ibalibalihem-bolamena hiringiri’e.
Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
20 Hirik’ aia arè o hihitseo? Vaho aia ty toe’ o hilalao?
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
21 Ie mikafits’ am-pihaino’ ze atao veloñe, vaho mietak’ amo voron-tiokeo.
Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
22 Hoe ty Tsikeokeoke naho i Havilasy: fa nahatsanon-talily aze o sofi’aio.
Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned)
23 Arofoanan’ Añahare i lala’ey, fohi’e ka i toe’ey.
Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
24 Jilove’e pak’ añ’olo’ ty tane toy, vazoho’e ze he’e ambanen-dikerañe ao.
Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
25 Ie nanolora’e lanja o tiokeo, vaho nanjara’e an-kapoake o ranoo;
Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
26 ie nafepè’e o orañeo, naho ty lala’ o helats’ampiñeo;
kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
27 Le nivazohoe’e, nitseize’e; najado’e vaho tsinikara’e.
tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
28 Le hoe re am’ondatio, Inao: Ty fañeveñañe amy Talè, Izay ro hihitse; ty fisitahañe an-karatiañe ro hilala.
A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
