< Joba 20 >

1 Aa le hoe ty natoi’ i Tsofare nte-Naamate:
Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
2 Mañetsek’ ahy hanao o fitsakoreakoo, naho tokoen-draha ty am-pisafoañ’ ao.
“Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
3 Fa tsinanoko i endake fañinjeañ’ ahiy, fe manoiñe ahy ty arofo tsy takam-pahilàlako.
dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
4 Tsy fohi’o hao boake haehae zay, hirik ami’ty nampipohañe ondaty an-tane atoy?
Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
5 T’ie anianik’ avao ty hafalea’ o tsereheñeo, mihelañe ty firebeha’ ty tsy aman-Kàke.
da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
6 Ndra te mitakatse andikerañe eñe ty fitoabora’e, naho mioza rahoñe i añambone’ey,
Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
7 mbe hihomake manahake o fiamonto’eo kitro-katroke; hanao ty hoe o mpahatrea’ azeo: Aia re?
poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
8 Himosaoñe hoe nofy re, tsy ho isake ka, hasiotse hoe aroñaron-kaleñe.
Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
9 Tsy ho isa’ ty fihaino nahaoniñe aze; tsy hahatrea aze ka i akiba’ey.
Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
10 Mipay tretre amo rarakeo o ana’eo; le soloem-pità’e o vara’eo.
Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
11 Lifotse ty havitrihan-katora’e o taola’eo, fe hitrao fidok’ ama’e an-debok’ ao.
Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
12 Ndra te mamy am-palie’e ao ty halò-tsere’e vaho aeta’e ambane famele’e ao,
Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
13 ndra te tea’e, tsy foe’e, tambozore’e am-palie’e ao,
sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
14 le hiova hafaitse am-pisafoa’e ao o mahakama’eo; hoe vorehe’ o mereñeo ty ao.
Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
15 Agedra’e o varao fe haloa’e; ampañiliñan’ Añahare boak’ am-pisafoa’e ao.
Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
16 Sihe’e ty vorem-pañàneñe; avetra’ ty fitsipom-pandrefeala.
Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
17 Tsy ho sambae’e o torahañeo, o saka midoandoan-tantele naho hendron-drononoo.
Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
18 Havaha’e i nifanehafa’ey, fa tsy hatele’e; i vara niazo’e an-takinakey tsy hahafale aze,
Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
19 Amy te finorekeke’e o rarakeo vaho nado’e ho poie’e; nitavane’e ty anjomba tsy rinanji’e.
Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
20 Ty amy tsy fipendreñañe an-tro’e ao, tsy apo’ i fihaña’e te eo ty himolaotse ama’e.
jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
21 Po-draha sisa hagodrañe; toly ndra hihelañe añe ty firaorao’e.
Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
22 Ami’ty haliforan-kavokara’e ty hanjoa’e fanjirañe; fonga atreatre’e ze fità’ o misotrio.
Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
23 Ie boboke ty fisafoa’e le hafetsa’e ama’e ty fiforoforoan-kaviñera’e, hakojojoa’e ama’e t’ie mihinañe.
I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
24 Ndra te hivoratsaha’e ty fialiam-bý, hampitrofak’ aze ty fale torisìke.
Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
25 Sitoneñe, le miakatse an-dambosi’e, i masioñe milimolimotsey boak’ añ’afero’e ao; vaho vovoem-pirevendreveñañe.
Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
26 Fimoromoroñañe ty vandroñeñe ho amo vara’eo. Afo tsy rarafeñe ty hamorototo aze vaho hangotomomoke ty honka’e añ’akiba’e ao.
na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
27 Ho borahe’ o likerañeo o hakeo’eo; hitroatse hiatreatrea’ ty tane toy.
Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
28 Ho kopaheñe ty vokatse an-kivoho’e ao, ie hasoik’ añe amy andron-kaviñera’ey.
Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
29 Izay ty toly havalen’ Añahare amy lo-tserekey, ty ampandovaen’ Añahare aze.
Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.”

< Joba 20 >