Joba 18
1 Aa le hoe ty natoi’ i Bildade nte-Sohy:
Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
2 Pak’ ombia vaho hagado’o o volañeo? Mañaraharà heike, le hirehake zahay.
“Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
3 Aa vaho akore t’ie atao biby? te kàboke am-pihaino’o eo?
Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
4 Ihe mandrimi-batañe ami’ty hasosora’o, haforintseñe ty ama’o hao ty tane toy? ke havik’ amy toe’ey ty vato?
O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
5 Eka, hakipeke ty jiro’ o tsereheñeo, vaho tsy haviake ty fibela’ i afo’ey.
Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
6 Haieñe ty hazavàñe an-kivoho’e ao, vaho hakipeke ty jiro’e ambone’e eo.
Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
7 Ho tomoreñe ty lian-kaozara’e naho hamotsak’ aze o kilili’eo.
Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
8 O fandia’eo ty hampijòñ’ aze an-karato ao, minday aze mb’an-tsikarakara mb’eo o lià’eo.
Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
9 Tsepahe’ ty fandrim-bikoviko ty tomi’e, mibitsok’ ama’e ty bitsoke
Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
10 Linembeke ho asa’e an-tane ao ty tsingere naho ty fandrik’ an-dalañe eo.
Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
11 Mañembañ’aze mb’atia mb’etia o mampangetraketrakeo, mañoridañ’ aze am-pandia’e.
Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
12 Te hampibotsek’ aze ty haemberañe, salahàñe’ ty hankàñe hikorovoha’e.
Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
13 Hatao’e tsipeake ty holi’e, habotse’ ty tañoloñoloñan-kavilasy o fangefange’eo.
Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
14 Hombotañe an-kiboho’e ao i niatoa’ey, le hasese aolo’ ty mpanjakam- pangetraketrahañe eo.
Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
15 Leo raik’ amo azeo tsy mimoneñe an-kiboho’e ao, famitsezam-ponde i akiba’ey.
U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
16 Maike o vaha’e ambane ao, vaho binira ambone ey ty tsampa’e
Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
17 Modo an-tane atoy ty fitiahiañe aze; tsy aman-tahinañe re an-koe añe.
Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
18 Aronje boak’an-kazavàñe ao re mb’an-kamoromoroñañe ao, vaho atao soike ami’ty voatse fimoneñañe toy.
Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
19 Ie tsy hanañ’anake ndra anan’anake am’ondati’eo, ho po-sehanga’e ty an-kijà’e ao.
U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
20 Hilatsà’ o mpanonjohy azeo i andro’ey, hambañe ami’ty firia-tsandri’ o niaoloo.
Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
21 Toe Izay o akiban-tsereheñeo; ty toe’ o tsy mahafohiñe an’Andrianañahareo.
Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga.”
