Joba 16

1 Le hoe ty natoi’ Iobe:

Job progovori i reče:

2 Fa maro ty entañe tsinanoko hoe Izay, songa mpañohò mahamonjetse.

“Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!

3 Tsy higadom-bao o reha-kafoakeo? ke inoñe ty manigik’azo hanoiñe?

Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

4 Mete ho nivolambolañe manahake anahareo iraho, naho nifandimbe toetse o tron-tikañeo, mete ho nanoitoim-bolañe ama’ areo, vaho nikofikofihako loha.

I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;

5 Ho nampahaozare’ ty vavako nahareo, vaho nampanintsiña’ ty fihetsen-tsoñiko.

i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

6 Fe ndra te mivolan-draho, tsy mikepake ty hasotriako, hahamaivañ’ ahy hao te mifoneñe.

Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?

7 Fe nimokore’e iraho henaneo, fa nahabangý o mpiamako iabio irehe,

Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.

8 Nampiforejeje ahiko irehe, valolombelo amako izay; Mionjoñe amako ato ty faifoifoko, ie oniñe an-tareheko.

Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.

9 Nirimita’ ty haviñera’e, mitan-kabò amako, nialia’e vazañe; nabohiri’ i Rafelahikoy amako o fihaino’eo.

Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,

10 Nampibolobea-palie amako, tinakapi’ iareo amañ’inje ty fifiko, le nihimpok’ amako.

prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.

11 Toe nasesen’Añahare amo raty tserekeo iraho, mbore navokovoko’e am-pità’ o tsy vokatseo.

Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

12 Nierañeran-draho, fe nampivaletrahe’e. Ginore’e am-bozoko vaho hinotohoto’e, mbore najado’e ho fanolarañe.

Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.

13 Miarikoboñe ahy o mpitàm-pale’eo, tseratserahe’e, abenta’e tsy aman-tretre o tsapa-voakoo, vaho adoandoa’e an-tane eo o aferokoo.

Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

14 Boroboñake atovom-boroboñake ty niboroboñaha’e ahy; hoe fanalohaly t’ie mañoridañe.

Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

15 Nitrebehako gony ty holiko, vaho napoko an-deboke ao ty tsifako.

Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.

16 Nampandofiry ty tareheko o tañikoo, an-koli-masoko eo ty talinjon-kavilasy;

Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

17 ndra te tsy aman-tsenge hery o tañakoo, mbore malio o halalikoo.

A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

18 O ry tane; ko lembefa’o ty lioko, le ko mea’o fitofàñe o toreokoo.

O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.

19 Ie amy zao hehe te an-dikerañe ao i valolombelokoy, ambone ao i Mpañalañalakoy.

Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

20 Mikizak’ahy o rañekoo, i Andrianañahare ty fitsopaha’ o masokoo.

Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

21 Ehe t’ie nimpañalañalañe añivo’ ondatio naho i Andrianañahare, manahake ty ana’ondaty aman-drañe’e.

o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

22 Aa ie añe ty taoñe tsy ampeampe, le hionjomb’an-dalañe tsy impolian-draho.

No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.