Joba 10

1 Hejeko ty haveloko; hampidadaeko ty fitoreoko hivolañe ami’ty hafairan-troko.

Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.

2 Hoe ty ataoko aman’Añahare, Ko ozoñe’o; ampahafohino ahiko ty lie’o amako.

Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.

3 Mahasoa azo hao te ihe mamorekeke, te mavoe’o ty satam-pità’o vaho ampiloeloea’o ty fikinià’ o lo-tserekeo?

Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?

4 Amam-pihaino nofotse v’iheo? Mahavazoho manahake ty fañentea’ ondatio hao?

Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?

5 Hambañe ami’ty andro’ o olombeloñeo hao o andro’oo, mira ami’ty tao’ ondatio hao o tao’oo,

Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,

6 t’ie tsoehe’o o tahikoo, vaho kodebe’o o hakeokoo,

Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?

7 ndra t’ie arofoana’o te tsy tsereheñe, tsy eo ty haharombake am-pità’o.

Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.

8 Nitsenèm-pità’o iraho, nifonire’o ho raike; aa vaho ho rotsahe’o?

Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.

9 Tiahio te lietse ty nitsenea’o ahy; hampoli’o ho deboke hao?

Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.

10 Tsy nadoa’o hoe ronono hao raho vaho nampamoae’o hoe habobo?

Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?

11 Nanikina’o holitse naho nofotse, namahera’o an-taolañe naho talin’ozatse.

Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.

12 Tinolo’o havelo an-koko migahiñe, vaho nampitambeloñe ty troko ty fiatraha’o.

Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.

13 Fe naeta’o añ’arofo’o ao o raha zao; apotako t’ie ama’o:

I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.

14 Ie mandilatse iraho, tendre’o, vaho tsy apo’o i hakeokoy.

Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.

15 Ie manao hakeo: hankàñe amako! Ie mahity, tsy vaniko ty miandra, amy te lifo-kasalarañe, tsapako o hasotriakoo.

Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.

16 Aa naho niandrandra: Le hoe liona ty hangoroña’o ahy; vaho havale’o ahy an-kalatsàñe.

I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.

17 Vaoe’o amako o mpanisý ahikoo, vaho indrae’o amako ty haviñera’o; hasosorañe mitovon-kaemberañe ty amako.

Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.

18 Ino ty nañakara’o ahy an-koviñe ao? Nainako te ho nisimba tsy ho niisam-pihaino,

Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!

19 Hàmake t’ie hoe tsy nitoly, fa boak’an-koviñe mb’an-kibory

Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.

20 Tsy ho napo’e hao o androko tsy ampeampeo? Misitaha hey irehe, hahatreavako fañanintsin-kedeke,

Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,

21 aolo’ te hiampaneñako; mb’amy tsy hahafibaliham-beoy, mb’an-tane mimoromoroñe, mb’an-talinjon-kavilasy ao;

Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,

22 Tane migobogoboñ’ ieñe, toe fimoromoroñañe, an-tane an-kalon-kavilasy, tsy mipendreñe, miloeloe hoe ieñe.

U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.