Jeremia 26

1 Ie tam-baloham-pifehea’ Iehoiakime ana’ Iosia, mpanjaka’ Iehodà, le niheo eo ty tsara’ Iehovà manao ty hoe:

U poèetku carovanja Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè od Gospoda govoreæi:

2 Hoe t’Iehovà: Mijohaña an-kiririsan’anjomba’Iehovà eo vaho tseizo amo rova’ Iehodà iaby miheo mb’eo hitalaho añ’anjomba’ Iehovào, ze hene entañe lilieko azo hitaroñañe; leo tsara raike tsy hapo’o.

Ovako govori Gospod: stani u trijemu doma Gospodnjega, i govori svijem gradovima Judinijem, koji dolaze da se poklone u domu Gospodnjem, sve rijeèi koje ti zapovijedam da im kažeš, ne izostavi ni rijeèi,

3 Hera hañaoñe iereo, songa hiamboho amo sata rati’eo; soa te hihahak’ amy hekoheko nisafirieko hanoeñe am’ iereo ty amo haloloam-pitoloña’ iareooy.

Ne bi li poslušali i vratili se svaki sa svoga zloga puta, da mi se sažali sa zla koje im mislim uèiniti za zloæu djela njihovijeh.

4 Le hoe ty hanoa’o: Hoe t’Iehovà: Aa naho tsy mijanjiñe ahy, hañavelo amy Hàke tinaroko añatrefa’ areoy,

Reci im dakle: ovako veli Gospod: ako me ne poslušate da hodite u mom zakonu koji sam stavio pred vas,

5 hitsen­dreñe i saontsi’ o mpitoky mpitoroko niraheko ama’ areo, nampañampitsoeñe naho niraheñeo, fe tsy hinao’ areoy;

Da slušate rijeèi sluga mojih proroka, koje vam šaljem, koje slah zarana jednako, ali ih ne poslušaste,

6 aa le hampanahafeko amy Silò ty anjomba toy, vaho hanoeko fatse amy ze kila fifeheañe an-tane atoy ty rova toy.

Uèiniæu s domom ovijem kao sa Silomom, i grad ovaj daæu u prokletstvo svijem narodima na zemlji.

7 Jinanji’ o mpisoroñeo naho o mpitokio vaho ondaty iabio i tsara nisaontsie’ Iirmeà añ’anjomba’ Iehovày.

A sveštenici i proroci i sav narod èuše Jeremiju gdje govori te rijeèi u domu Gospodnjem.

8 Ie fonga nihenefa’ Iirmeà taroñe i nandilia’ Iehovà aze ho saontsieñe am’ ondaty iabio, le namihiñe aze o mpisoroñeo naho o mpitokio vaho ze hene ondaty, nanao ty hoe: Toe havetrake irehe.

I kad Jeremija izgovori sve što mu Gospod zapovjedi da kaže svemu narodu, uhvatiše ga sveštenici i proroci i sav narod govoreæi: poginuæeš.

9 Ino ty nitokie’o amy tahina’ Iehovày ty hoe: Hanahake i Silo ty anjomba toy, vaho hangoakoake ty rova toy, tsy ho amam-pimoneñe? Le hene niropak’ am’ Iieremea ondaty añ’anjomba’ Iehovào.

Zašto prorokova u ime Gospodnje govoreæi: ovaj æe dom biti kao Silom, i ovaj æe grad opustjeti da neæe u njemu niko živjeti? I skupi se sav narod na Jeremiju u dom Gospodnji.

10 Ie nahajanjiñe i hoe zay o roandria’ Iehodào, le niakatse ty anjomba’ i mpanjakay vaho nimoak’ añ’ anjomba’ Iehovà ao; niambesatse ami’ty fizilihañe amy lalam-bey vao’ i anjomba’ Iehovày eo.

A knezovi Judini èuvši to doðoše iz doma carskoga u dom Gospodnji, i sjedoše pred nova vrata Gospodnja.

11 Le nisaontsy amo roandriañeo naho amo hene’ ondatio o mpisoroñeo naho o mpitokio, nanao ty hoe: Mañeva havetrake t’indaty tia; amy te nitokie’e raty ty rova toy, i jinanjin-dravembia’ areoy.

I rekoše sveštenici i proroci knezovima i svemu narodu govoreæi: ovaj je èovjek zaslužio smrt, jer prorokova protiv ovoga grada, kao što èuste svojim ušima.

12 Le nitaroñe’ Iirmeà o roandriañeo naho ze hene’ ondaty eo nanao ty hoe: Nirahe’ Iehovà iraho hamàtse ty anjom­ba toy naho ty rova toy amy tsara jinanji’ areo iabiy.

Tada progovori Jeremija svijem knezovima i svemu narodu govoreæi: Gospod me posla da prorokujem protiv ovoga doma i protiv ovoga grada sve što èuste.

13 Avantaño arè o sata’ areoo naho o fitoloña’ areoo, vaho haoño ty fiarañanaña’ Iehovà Andrianañahare’ areo; le hihahak’ amy hankàñe nitseiza’e t’Iehovà.

Zato popravite putove svoje i djela svoja, i poslušajte rijeè Gospoda Boga svojega, i sažaliæe se Gospodu sa zla koje je izrekao za vas.

14 Fa naho izaho, heheke te am-pità’ areo; ano amako ze mete naho mahity am-pihaino’ areo.

A ja, evo sam u vašim rukama, èinite od mene što mislite da je dobro i pravo.

15 Fe mahafohina an-katò te ie añohofa’ areo loza, le ho lio-màliñe ama’ areo naho an-drova atoy vaho amo mpimone’eo; fa toe nirahe’ Iehovà ama’ areo iraho hivolañe i hene tsara zay an-dravembia’ areo ao.

Ali znajte zacijelo, ako me ubijete, krv pravu svaliæete na se i na ovaj grad i na stanovnike njegove, jer doista Gospod me posla k vama da govorim sve ove rijeèi da èujete.

16 Aa le hoe o roandriañeo naho ze hene’ ondaty amo mpisoroñeo naho amo mpitokio: Tsy mañeva ho vonoeñe ondatio; amy te nitaroñe aman-tika ami’ty tahina’Iehovà Andrianañaharen-tika.

Tada rekoše knezovi i sav narod sveštenicima i prorocima: nije ovaj èovjek zaslužio smrti, jer nam je govorio u ime Gospoda Boga našega.

17 Niongak’ amy zao ty ila’ o androanavi’ i taneio vaho nisaontsy amy fivori’ ondatioy nanao ty hoe:

I ustaše neki od starješina zemaljskih, i progovoriše svemu zboru narodnom i rekoše:

18 Nitoky tañ’ andro’ i Kizkià mpanjaka’ Iehodà t’i Mika nte-Morasete vaho nitaroñe ty hoe amy ze hene ondati’ Iehodà: Hoe t’Iehovà’ i Màroy: Ho rokafeñe hoe hatsake ty Tsione, naho ho kivotrivotry t’Ierosalaime, vaho hanahake o ankaboañe añ’alao ty vohi’ i anjombay

Mihej Morašæanin prorokova u vrijeme Jezekije cara Judina i govori svemu narodu Judinu i reèe: ovako veli Gospod nad vojskama: Sion æe se preorati kao njiva i grad æe Jerusalim biti gomila kamenja, i gora ovoga doma visoka šuma.

19 Nañoho-doza ama’e hao ty Kizkia mpanjaka’ Iehodà naho Iehodà iaby? Te mone nañeveñe am’ Iehovà nihalaly ty fañisoha’ Iehovà, vaho nihahak’ amy fe-hohatse nitsarae’e am’ iereoy t’Iehovà? Aa kera hampivo­trahan-tika hankàñe o fiaintikañeo.

Je li ga zato ubio Jezekija car Judin i sav Juda? nije li se pobojao Gospoda i molio se Gospodu? i Gospodu se sažali radi zla koje bješe izrekao na njih; mi dakle èinimo veliko zlo dušama svojim.

20 Teo ka t’indaty nitoky ami’ty tahina’ Iehovà, i Orià ana’ i Semaia, boak’e Kiriate Iearime; le nitokie’e fatse ty rova toy naho ty tane toy manahake i sinaontsi’ Iirmeà abikey;

I još bješe jedan koji prorokova u ime Gospodnje, Urija sin Semajin iz Kirijat-Jarima; on prorokova protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija.

21 fa ie naha­tsanoñe o enta’eo t’Iehoiakime mpanjaka naho o fanalolahi’e iabio, naho o roandria’e iabio, le nipay hañoho doza ama’e i mpanjakay; fe nahajanjiñe izay t’i Oria le nihembañe vaho nivoratsake mb’e Mitsraime mb’ eo;

I kad èu car Joakim i sve vojvode njegove i svi knezovi rijeèi njegove, traži ga car da ga ubije; a Urija èuvši poboja se i pobježe i doðe u Misir.

22 le nampihitrife’ Iehoiakime mb’e Mitsraime mb’eo t’ indaty; i Elnatane ana’ i Akbore rekets’ ondaty tsy ampeampeo ty nimb’e Mitsraime añe;

A car Joakim posla neke u Misir, Elnatana sina Ahovorova i druge s njim.

23 le nendese’ iereo boake Mitsraime añe t’i Orià naho na­sese’ iareo am’ Iehoiakime mpanjaka; zinevo’e am-pibara vaho navo­ko­voko’e an-kibori’ o ana’ ondatio.

I oni izvedoše Uriju iz Misira i dovedoše k caru Joakimu, i ubi ga maèem, i baci tijelo njegovo u groblje prostoga naroda.

24 Fe nañimba Iirmeà ty fità’ i Ahi­kame ana’ i Safane, tsy nitolorañe am-pità’ondatio ho vonoeñe.

Ali ruka Ahikama sina Safanova bi uz Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.