Estera 7
1 Aa le nimb’ amy sabadidakey mb’eo i mpanjakay naho i Hamane mitraok’ amy Estere mpanjaka-ampela.
I tako doðe car i Aman na objed carici Jestiri.
2 Le nanao ty hoe amy Estere indraike i mpanjakay amy andro faharoey amy fanjotsoañe divaiy: Ndra inoñe ty halali’o, Estere mpanjaka-ampela, le hatolotse azo; vaho ndra inoñ’inoñ’ o salalae’oo, le hanoeñe ampara’ ty vakim-pifeheañe.
I reèe car Jestiri opet drugi dan napivši se vina: šta želiš, carice Jestiro? daæe ti se; i šta moliš? ako je i do polovine carstva, biæe.
3 Nanoiñe amy zao t’i Estere mpanjaka-ampela: Aa naho nanjo fañisohañe am-pahaoniña’o iraho ry mpanjaka, lehe mahafale i mpanjakay, le inao ty halaliko te hatolotse ahy ty fiaiko; toe ty fiai’ ondatikoo ro hàtako;
Tada odgovori carica Jestira i reèe: ako sam našla milost pred tobom, care, i ako je caru ugodno, neka mi se pokloni život moj na moju želju i narod moj na moju molbu.
4 amy t’ie naletake, izaho naho ondatikoo, ho mongoreñe, ho zamaneñe vaho hampikoromaheñe; fa naho naletake ho ondevo-lahy naho ondevo-ampela le ho nitsiñe iraho ndra te tsy ho nilefe’ i rafelahiy havahañe ty ho nimotso amy mpanjakay.
Jer smo prodani ja i moj narod da nas potru, pobiju i istrijebe. Da smo prodani da budemo sluge i sluškinje, muèala bih, premda neprijatelj ne bi mogao naknaditi štete caru.
5 Nisaontsy amy zao t’i Akasverose mpanjaka, nanao ty hoe amy Estere mpanjaka-ampela: Ia v’izao, aia re, te mahavany izay an-tro’e ao?
A car Asvir progovori i reèe carici Jestiri: ko je taj? i gdje je taj koji se usudio tako èiniti?
6 Le hoe t’i Estere: O rafelahy naho sadiavaheo, ty lo-tsereke Hamane tia. Nianifañe aolo’ i mpanjakay naho i mpanjaka-ampelay amy zao t’i Hamane.
A Jestira reèe: protivnik i neprijatelj ovaj je zlikovac Aman. A Aman se uplaši od cara i od carice.
7 Niongak’ amy fanjotsoañe divaiy am-piforoforoa’e amy zao i mpanjakay, niakatse mb’an-kiririsa’ i anjombay; fe tambatse eo t’i Hamane nihalaly ty fiai’e amy Estere mpanjaka-ampela; fa napota’e te hankàñe ty fisafiria’ i mpanjakay.
Tada car gnjevan usta od vina i otide u vrt kod dvora, a Aman osta da moli za život svoj caricu Jestiru, jer vidje da je car naumio zlo po nj.
8 Nibalik’ amy zao boak’ an-kiririsan’ anjomba ao mb’amy fanjotsoañe divaiy mb’eo i mpanjakay, ie nibabok’ an-tihi’i Estere eo t’i Hamane. Le hoe i mpanjakay: Aa ho vahora’o añ’atrefako etoa ka hao añ’ anjomba atoy o mpanjaka-ampelao? Ie nienga i falie’ey i saontsiy le sinaro’ iareo ty lahara’ i Hamane.
Potom se car vrati iz vrta dvorskoga u kuæu gdje bješe pio vino; a Aman bješe pao na odar gdje sjeðaše Jestira. I car reèe: eda li æe i caricu osramotiti kod mene u kuæi? Èim ta rijeè izide iz usta carevijeh, pokriše lice Amanu.
9 Le hoe t’i Harbonà, raik’ amo mpiatrak’ aolo’ i mpanjakaio, Inao! mitroatse añ’ anjomba’ i Hamane ey ty fampiradoradoañe limampolo kiho mañambone, rinanji’ i Hamane ho a i Mordekay nitaron-kasoa i mpanjakaiy. Le hoe i mpanjakay, Aradoradò ama’e.
I Arvona, jedan od dvorana carevijeh, reèe: evo i vješala što je naèinio Aman za Mardoheja koji je govorio dobro po cara stoje kod kuæe Amanove, visoka pedeset lakata. I reèe car: objesite ga na njih.
10 Aa le naradorado’ iereo amy firadoradoañe nihentseña’e ho a i Mordekaiy t’i Hamane; vaho nanintsiñe ty haviñera’ i mpanjakay.
I tako objesiše Amana na vješala koja bješe pripravio Mardoheju. I gnjev carev utiša se.
