Asan'ny Apostoly 8
1 Ninò’ i Saole ty nañitoañe aze. Nifototse amy andro zay ty fisamporeraham-bey amy Fivory e Ierosalemey vaho niparatsiake mb’eo mb’eo e Iehodà naho e Samaria añe iaby, naho tsy o Firàheñeo avao.
Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaše po krajevima Judejskijem i Samarijskijem osim apostola.
2 Nandenteke i Stefana ondaty vañoñeo vaho nipoña-pandalàñe.
A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plaè uèiniše nad njim.
3 Fe nampivalitaboak’ i Fivoriy t’i Saole, nitsatsak’ anjomba, nimoake, vaho nikozozòtse ty lahy naho ampela mb’am-porozò ao.
A Savle dosaðivaše crkvi, jer iðaše po kuæama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu.
4 Aa le nitaroñe i tsaray mbeo mbeo o niparaitakeo.
A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajuæi rijeè.
5 Nizotso mb’ an-drova Samaria mb’eo t’i Filipo nitaroñe i Norizañey.
A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista.
6 Songa nihaòñe’ ondatio o saontsi’ i Filipoo, ie nijanjiñe naho nahaisake o viloñe fanjaka nanoe’eo.
A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajuæi i gledajuæi znake koje èinjaše;
7 Nihorentseñe an-tazataza ty kokolampa tsiefa nakareñe am’ondaty nitokoe’eo, naho maro ty kombo vaho ty kepeke nijangañe.
Jer duhovi neèisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše.
8 Le firebeham-bey ty tan-drova ao.
I bi velika radost u gradu onome.
9 Tamy rovay henane zay t’indaty atao Simona mpanao sahàtse, nahalatsa o nte Samariao, ie nieva ho aman’ àsiñe,
A bješe jedan èovjek, po imenu Simon, koji prije èaraše u gradu i dovoðaše u èudo narod Samarijski, govoreæi da je on nešto veliko;
10 nihaoñe’ ze hene ondaty, ty bey naho ty kede, le nanao ty hoe: Haozaran-dra’ elahin’ añahare indaty zay.
Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: ovo je velika sila Božija.
11 Hene nañorik’ aze ondatio amy te ela ty namoreha’e amo sahàtse fanoe’eo.
A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena èinima udivljavaše.
12 Aa ie niantofa’ iareo t’i Filipo amy nitaroña’e i talili-soa’ i Fifehean’Añahareiy naho ty tahina’ Iesoà Norizañey, le nilipotse: ondaty naho rakemba.
Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanðelje o carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, kršæavahu se i ljudi i žene.
13 Toe niantoke ka t’i Simona le nalipotse, vaho nañorik’ i Filipo sikal’aia sikal’aia fa nilatsa t’ie nahaisake o viloñe fanjaka naho raha tsi-tantane nanoeñeo.
Tada i Simon vjerova, i krstivši se osta kod Filipa; i videæi djela i znake velike koji se èinjahu divljaše se vrlo.
14 Ie jinanji’ o Firàheñe e Ierosalemeo te niantoke ty tsaran’ Añahare o nte Samariao, le nañirake i Petera naho i Jaona homb’am’iereo añe.
A kad èuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi rijeè Božiju, poslaše k njima Petra i Jovana.
15 Ie nizotso mb’eo le nihalaly ho a’ iareo, handrambesa’e i Arofo Masiñey;
Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga;
16 ie mbe tsy nivotraha’e; fa ami’ty tahina’ Iesoà Talè avao ty nampiliporañe iareo.
Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa.
17 Aa le nanampeza’ i Petera naho i Jaona fitañe handrambesa’ iereo i Arofo Masiñey.
Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha svetoga.
18 Aa ie nioni’ i Simona te i fampitongoam-pità’ o Firaheñeoy ro nanolorañe i Arofo Masiñey le nibanabana’e drala,
A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce
19 ami’ty hoe: Anoloro ahy ka o haozarañe zao soa te, ndra iaia hanampezako tañañe ro handrambe i Arofo Masiñey.
Govoreæi: dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga.
20 Hoe ty natoi’ i Petera aze: Hindre hikoromak’ ama’o o drala’oo kanao sinafiri’o te ho vilie’o drala ty falalàn’ Añahare!
A Petar mu reèe: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce.
21 Tsy aman’ anjara, naho tsy mitraok’ ami’ty tsara toy irehe, fa tsy vañoñe añatrefan’ Añahare ty tro’o.
Nema tebi dijela ni iseta u ovoj rijeèi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
22 Mibaboha amy haloloañey, naho misolohoa amy Iehovà, he mete ihahàñe amy fitsakorean-tro’oy,
Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga.
23 amy te rendreko t’ie aman-kafairan’ afero vaho androhizan-kakeo.
Jer te vidim da si u grkoj žuèi i u svezi nepravde.
24 Aa le tinoi’ i Simona ty hoe: Mihalalia amy Iehovà ho ahy, ry aba te tsy hizò ahy i nisaontsia’areoy.
A Simon odgovarajuæi reèe: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiðe na mene ništa od ovoga što rekoste.
25 Aa ie fa nitaroñe naho nitsey ty tsara’ Iehovà, le nibalike mb’e Ierosaleme mb’eo t’i Petera naho i Jaona, nitsey i talili-soay ami’ty rova maro’ o nte-Samariao.
Tako oni posvjedoèivši i govorivši rijeè Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevanðelje.
26 Ie amy zay, nitsara ty hoe amy Filipo ty anjeli’ Iehovà: Mañatimoa mb’amy lalañe mizotso hirike Ierosaleme mb’e Gaza mb’amy ratraratray mb’eoy.
A anðeo Gospodnji reèe Filipu govoreæi: ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je.
27 Aa le niongake nañavelo mb’eo re, naho naheo’e ty nte Etiopia doga-lahy mpanandily bey amy Kandasie mpanjaka-ampela’ o nte Etiopiao naho mpamandroñe o vara’e iabio, ie nañavelo mb’e Ierosaleme mb’eo nitalaho,
I ustavši poðe. I gle, èovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu,
28 naho nibalike amy zao niambesatse an-tsarete’e ao namaky Isaia mpitoky.
Pa se vraæaše, i sjedeæi na kolima svojijem èitaše proroka Isaiju.
29 Le hoe i Arofoy amy Filipo, Harineo o sarete ey hoeke eio naho ireketo.
A Duh reèe Filipu: pristupi i prilijepi se tijem kolima.
30 Nihitrike mb’eo t’i Filipo naho nahajanjiñe aze namaky Isaia mpitoky, le hoe re: Fohi’o hao o vakie’oo?
A Filip pritrèavši èu ga gdje èita proroka Isaiju, i reèe: a razumiješ li što èitaš?
31 Aa hoe re, Aia ty haharendrehako naho tsy amam-panoro? Aa le nampihovàe’e hijoñe ao t’i Filipo hitrao-piambesatse.
A on reèe: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim.
32 Ty hoe i nivakie’e amy Sokitse Masiñeiy: Kinozozòtse hoe añondry ho lentaen-dre, Le hambañe ami’ty fitsiña’ ty vik’añondry añatrefa’ o mpañitsik’ azeo, t’ie tsy nanoka-palie.
A mjesto iz pisma koje èitaše bješe ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh.
33 Nareke naho tsy nimean-tò; Ia ty haha-volily o tarira’eo, amy te nasitak’an-tane atoy ty havelo’e;
U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko æe iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje.
34 Aa hoe ty ontane’ i doga-lahiy amy Filipo: Ehe, ia ty isaontsia’ i mpitokiy, ty vata’e ke ty ila’e?
Onda uškopljenik odgovori Filipu i reèe: molim te, za koga ovo govori prorok? ili za sebe ili za koga drugoga?
35 Le nanoka-palie t’i Filipo nifototse amy pinatetse amy Sokitse Masiñeiy, nitalily Iesoà.
A Filip otvorivši usta svoja, i poèevši od pisma ovoga, propovjedi mu jevanðelje Isusovo.
36 Ie nañavelo mb’eo, le nizo rano vaho hoe i doga-lahiy, Intia ty rano, ino ty manebañe ahy tsy halipotse?
Kako iðahu putem doðoše na nekaku vodu; i reèe uškopljenik: evo vode, šta brani meni da se krstim?
A Filip mu reèe: ako vjeruješ od svega srca svojega, možeš. A on odgovarajuæi reèe: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij.
38 Aa le linili’e te hitsangañe i saretey naho sindre nijoñe an-drano ao iereon-droroe, i doga-lahiy naho i Filipo, vaho nalipo’e.
I zapovjedi da stanu kola, i siðoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga.
39 Ie nitroatse amy ranoy le nampihelañe’ i Arofo Masiñey añe t’i Filipo vaho tsy nioni’ i doga-lahiy ka, fe tinonjohi’e an-drebeke i lia’ey.
A kad iziðoše iz vode, Duh sveti pade na uškopljenika, a anðeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujuæi se.
40 Nizoeñe Azota añe t’i Filipo; le niranga mb’eo re nitolom-pitaroñe i talili-soay amy ze hene rova ampara’ t’ie nandoak’ e Kaisaria añe.
A Filip se obrete u Azotu; i prolazeæi propovijedaše jevanðelje svima gradovima, dok ne doðe u Æesariju.
